Kad nekome kažemo da se 'umorio od razmišljanja', obično to mislimo na ironičan način. Međutim, od razmišljanja se doista možemo umoriti, i nakon dana provedenog na mentalno izazovnom poslu, osjećamo se kao da smo pretrčali polumaraton, bole nas ruke i noge i jedva čekamo da se kod kuće sklupčamo na kauču.
Taj fenomen odlučili su istražiti znanstvenici Pariškog instituta za mozak na čelu s kognitivnim neuroznanstvenikom Antoniusom Wiehlerom. Oni su osmislili jednostavan eksperiment u kojemu je 40 sudionika podijeljeno u dvije skupine. U prvoj je skupini 24 sudionika moralo rješavati mentalno teške zadatke. Primjerice, morali su memorirati slova koja su se pojavljivala na zaslonu računala svakih 1,6 sekundi. Sudionici iz druge skupine dobili su vrlo jednostavne zadatke koje su mogli rješavati bez puno razmišljanja.
vezane vijesti
Sudionici eksperimenta iz obje skupine obavljali su svoje zadatke nešto više od šest sati, a za to su vrijeme Wiehler i njegov tim spektroskopijom magnetske rezonancije mjerili razine neurotransmitera glutamata u njihovim mozgovima. Rezultati eksperimenta pokazali su otprilike ono što su znanstvenici i očekivali: veliki kognitivni napori doveli su do metaboličkih promjena u mozgu.
Studija Pariškog instituta za mozak objavljena u časopisu Current Biology pokazala je da su sudionici iz prve skupine imali znatno povišene razine glutamata u području mozga koje se naziva lateralni prefrontalni korteks. Riječ je o kemijskom spoju kojim se živčane stanice u mozgu služe kako bi slale signale drugim stanicama. Glutamat je ključan za kognitivne funkcije mozga kao što su učenje i pamćenje. Međutim, previše glutamata može poremetiti moždane funkcije. Prefrontalni korteks zaslužan je za kognitivnu kontrolu, odnosno suzbijanje primarnih impulsa.
'Primjerice, ako vas ubode insekt, osjećate snažnu želju da se počešete. Da biste zaustavili taj impuls, potrebna je kognitivna kontrola', kaže Wiehler.
Previsoke razine glutamata lišavaju nas te osnovne sposobnosti samokontrole koja nas razlikuje od životinja. Suzdržavanje od češanja nakon uboda komarca možda i nije nešto presudno za život, ali brojne studije pokazale su da ljudi s visokom razinom glutamata reagiraju previše impulzivno i donose pogrešne odluke. Kakve to ima veze s umorom? Zašto nas mentalni napor umara kao da smo se bavili nekom fizičkom aktivnošću?
Pojednostavljeno rečeno, kad se u prefrontalnom korteksu nakupi previše glutamata, tijelo nam šalje signal da se moramo odmoriti kako bismo mozgu dali vremena da ponovno uspostavi 'normalnu' razinu tog kemijskog spoja. Umor osjećamo u čitavom tijelu, ali njegov je uzrok isključivo - u mozgu.
