Tako je nakon više od pedeset godina blizu kraja došla jedna era zračnih putovanja, jer se doista malo aviona — pada nam na pamet Concorde — po svojoj popularnosti i prekretničkoj ulozi može mjeriti s Boeingom 747. Uostalom, svi ostali koji su se pojavili kasnije ionako su samo brojke, samo ovaj je, premda ne ni najveći ni najluksuzniji, 'smio' nositi titulu Jumbo Jet. Ne samo to, vjerojatno (opet osim Concordea) nema aviona kojega je lakše prepoznati na prvi pogled, ponajprije zbog 'grbe' nad cockpitom u kojoj je na gornjoj palubi smještena prva klasa.

No, došla su nova vremena, tehnologija je otišla naprijed i proizvođači aviona sada s traka izbacuju modele koji su štedljiviji, ekološki prihvatljiviji i udobniji. Tako je i Airbus lani prestao proizvoditi divovski A380 (inače neusporedivo ružniji od 747), a Boeing će se posvetiti drukčijim rješenjima kojima će se pokušati nositi s konkurencijom i ekološkim izazovima. Naravno, to ne znači da 747 neće i dalje letjeti, jer svaki proizvedeni primjerak može desetljećima biti u upotrebi. Međutim, sve su rjeđi nakon što su pojedini veliki prijevoznici koji su ih koristili odlučili izbaciti ih iz svojih flota. To su još prije nekoliko godina, primjerice, napravili United Airlines i Delta, a za vrijeme pandemijske krize riješili su ih se i divovi poput Qantasa i British Airwaysa. No, nostalgija za jednim od najboljih ikad dizajniranih aviona ostaje.

Prvi komercijalni let Boeing 747 odradio je u siječnju 1970., učinivši međunarodna putovanja pristupačnijima nego ikad. Sa svoja četiri moćna motora koja su u to vrijeme bila pojam efikasnosti, Jumbo Jet je mogao prenijeti stotine putnika na dotad nezamislivo duga putovanja. Osim toga, tako veliki avion postao je iznimno popularan za prijevoznike tereta, koji su 747 prigrlili kao mogućnost transporta roba širom svijeta. Prije tridesetak godina Boeing 747 je pokrivao više od četvrtine cijele globalne putničke širokotrupne flote. Danas ih leti još 109, ali je to samo dva posto istog tržišta. Nešto bolje stvari stoje na teretnom tržištu, gdje čine 21 posto flote, ali je to pad sa 71 posto koliko su imali 1990.  Tko još želi doživjeti užitak letenjem ovih avionom, to je najlakše korištenjem usluga Lufthanse koja uz pojedine azijske kompanije još uvijek koristi najviše Jumbo Jetova.

Nije neobično ni što američki predsjednik koristi baš 747 kao AirForce One, svoju leteću rezidenciju i putujući ured. Prvo, u njemu je dovoljno prostrano za sve potrebe, a osim toga je taj avion oduvijek jedan od simbola američke proizvodne moći, koja je u međuvremenu ustupila primat drugima. Dapače, dva nova predsjednička aviona istog tipa još čekaju na isporuku. Inače, i neke druge vlade, recimo japanska, ali i brojni celebrityji koriste Boeing 747 za svoje putničke potrebe.

'Kraljicu neba', kako ponekad zovu Boeing 747 dizajnirao je inženjer Joe Sutter, a proizvodnja je krenula u rujnu 1968. S kapacitetom do maksimalnih 524 putnika, ovaj prvi suvremeni zrakoplov koji je imao dvije palube, makar je gornja bila samo iza kljuna, mogla je primiti dvostruko više ljudi od dotad neprikosnovenog Boeinga 707, najpopularnijeg aviona za duga putovanja u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Prvi testovi odrađeno su od veljače 1969., a prva kompanija koja je dobila novi avion bio je tadašnji div, danas nepostojeći Pan Am koji je tadašnji novitet koristio za liniju od New Yorka do Londona, s prvim letom 22. siječnja 1970.

U sljedećih dvadeset godina Boeing je zaprimio narudžbe za više od tisuću 747, a kako smo već rekli doživio je različite verzije, pa i onaj za američkog predsjednika, naslijedivši Boeing 707 kao prethodni AirForce One. Punih 37 godina taj je avion držao rekord po broju putnika koje je mogao primiti. Posebna poslastica oduvijek je bila gornja paluba, koju neki prijevoznici koriste kao prvi razred, no bilo je i drukčijih rješenja. Recimo, Pan Am i Qantas su tamo imali salon i bar, a još jedan ugašeni div, britinski BOAC čak i restoran. Bio je to glamour kakav se rijetko viđao.

Unatoč istinskoj ikoničnosti i statusu jednog od najboljih komada industrijskog dizajna ikad napravljenih, umirovljenje je bilo neizbježno. I prije pandemije potražnja za četveromotornim avionima je zbog nedostatne ekonomičnosti skoro sasvim zamrla, a onda je COVID-19 udario svom snagom na zrakoplovnu industriju, koja se još nije sasvim oporavila od krize izazvane 'zaključavanjima' i smanjenim putovanjima. Ne treba zanemariti ni glasove o razarajućem utjecaju velikih aviona na atmosferu i — posljedično — klimatske promjene. U svakom slučaju, utjecaj kojeg je na svijet putovanja imao Boeing 747 teško će ikad biti nadmašen nekim novim modelom.