ČUDESA EVOLUCIJE

Pauk koji u mjehuriću zraka roni više od pola sata

01.06.2022 u 08:16

Bionic
Reading

Pauci žive na svim kontinentima i u gotovo svim kopnenim staništima. Udišu zrak, imaju osam nogu i očnjake kojima mogu ubrizgati otrov, proizvode paučinu i za razliku od insekata nemaju ticala. Znanstvenici su dosad klasificirali više od 49 tisuća vrsta pauka, a sada je otkriven i pauk ronilac koji može provesti više od pola sata pod vodom prekriven tankim slojem zraka

Poznat pod znanstvenim nazivom Trechalea extensa, taj jedinstveni pauk živi na području srednjoameričke prevlake, od južnog Meksika do Paname. Od ranije se o njemu znalo da živi na kopnu uz vode stajaćice, te da povremeno izlazi na površinu vode kako bi tražio plijen.

Sada je međutim skupina znanstvenika koja je proučavala tu vrstu u prašumi Kostarike utvrdila da on bježeći od potencijalne opasnosti može zaroniti pod vodu i tamo ostati više od pola sata. Naime, skupina američkih etologa proučavala je ponašanje tog velikog tropskog pauka, a kad su pokušali uhvatiti jednu jedinku na rubu velike bare, dogodilo se nešto neočekivano. Pauk je počeo bježati po površini vode - što mogu brojne paučje vrste - a zatim je došao do jedne stijene i zaronio do dna bare na dubinu od oko 25 centimetara. I tamo ostao 33 minute.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: YouTube

Za većinu pauka potapanje pod vodu znači sigurnu i brzu smrt zbog nedostatka kisika i pothlađivanja. Ovaj je neobični srednjoamerički pauk međutim otkrio kako ostati duže vrijeme pod vodom. Čitavo njegovo tijelo prekriveno je gustim hidrofobnim dlakama koje su se evolucijski razvile kako bi zadržale zračni film, odnosno oblikovale svojevrsni zračni oklop koji mu pomaže u zadržavanju topline i sprečava ulazak vode u njegove dišne organe. Kako se navodi u studiji objavljenoj u časopisu Ethology, nakon ovog prvog opažanja pauka ronioca otvaraju se brojna neodgovorena pitanja. Znanstvenicima zasad nije jasno kako točno funkcioniraju paukove dlake i kako zadržavaju zrak više od pola sata, a rješenje tog problema moglo bi naći svoju primjenu i u ljudskoj tehnologiji.