JEDAN DOBAR, DRUGI MOŽE BOLJE

Isprobali smo mobitele Wiko Fever i Rainbow Lite

26.07.2016 u 07:01

Bionic
Reading

Dva dual-SIM modela srednjeg i nižeg cjenovnog ranga dio su ponude kojom se francuski proizvođač pokušava probiti na hrvatsko tržište. Samo jedan od njih zaslužuje prolaznu ocjenu

Wiko je francuski proizvođač pametnih telefona u većinskom vlasništvu kineske grupacije Tinno Mobile. Pokrenuo ga je Cedric Wilmots u veljači 2011. godine.

U Francuskoj je prilično popularan: prije tri godine bio je drugi po broju isporučenih uređaja, a ispred njega bio je samo Samsung. No izvan domaćeg terena puno je slabije poznat. Što nije čudno, uzme li se u obzir to da je te iste 2013. - kada je globalno isporučena milijarda smartfona - isporučio ukupno 2,3 milijuna uređaja.

Proizvodi mahom dual-SIM mobitele, među koje pripadaju i dva modela koja su nam stigla na testiranje: Fever i Rainbow Lite. Prvi cilja na srednju klasu, drugi je namijenjen početnicima i nezahtjevnim korisnicima.

Krenimo s boljim izdanjem. Fever je pametni telefon s FHD zaslonom dijagonale 5,2 inča (13,9 centimetara) te s istaknutim (iako ne i nametljivim) logotipom tvrtke u gornjem desnom kutu.


Iako su neke ključne elemente posudili od konkurencije (Apple i Samsung, prvenstveno), francuski dizajneri uspjeli su osmisliti uređaj koji ima identitet, pa i određenu dozu šarma.

Dizajn se u velikoj mjeri oslanja na blaga zaobljenja, što mu daje mekan, dopadljiv izgled, dodatno naglašen nenametljivim obrubom zaslona. Kućište ima metalni okvir te blago rebrasti plastični poklopac straga, koji je moguće ukloniti kako bi se došlo do baterije, kao i utora za kartice SIM i mikroSD (podržava proširenje ugrađenih 16 GB memorije do 64 GB).

Aluminijski okvir navodno svijetli u mraku. Ne mogu reći kako sam to primijetio, niti imam predodžbu čemu bi to trebalo služiti. Za mobitel te veličine djeluje neuobičajeno lagano, što olakšava korištenje jednom rukom.

Zaslon je nedvojbeno jedan njegovih od najjačih aduta. Uz puni HD (1.920 puta 1.080 piksela) nudi visoku razinu gustoće od 424 ppi, više nego dovoljno za sve što možete poželjeti, osim ako niste baš razmaženi.

Slika je jasna i svijetla, boje oštre, gledljivost dobra iz svih kutova, responzivnost odlična. U pitanju je zaslon koji bi izdržao i usporedbe sa suparnicima iz više klase.

Pogoni ga osmojezgreni procesor na 1,3 GHz podržan sa, za ovu klasu ne baš standardnih, tri gigabajta RAM-a. Nemam primjedbi na izvedbu, bila je u skladu s očekivanjima.

Uobičajene svakodnevne zadaće poput surfanja i otvaranja aplikacija tekle su glatko. Nisam uspio pokrenuti nešto zahtjevnije igre (primjerice Asphalt 8: Airborne), ali je zato Pokemon Go radio bez greške.


Fever je opremljen stražnjom kamerom s 13 i prednjom s pet megapiksela. Nominalno to zvuči dobro, a u praksi su rezultati osrednji. Pod dobrim prirodnim osvjetljenjem dobit ćete solidne fotografije, no u lošijim uvjetima i u zatvorenom prostoru kamera se ne nosi naročito dobro s fokusom i oštrinom. Na granici korektnog, može i bolje. Bizarna pojedinost: dio softvera za kameru je lokaliziran na – srpskom.

Sličan dojam ostavio je i zvučnik, smješten straga. Nije naročito glasan, ali daje zvuk umjereno dobre kvalitete dok ga ne nafrljite do maksimuma, kad odskliže u distorziju. Bas je gotovo nepostojeći, što je očekivano za uređaj ove kategorije.

Najveći nedostatak baterije kapaciteta 2.900 mAh je to što nije zamjenjiva. Nije mi jasno zašto su se odlučili na to kad je već nužno skinuti poklopac kako bi se umetnulo kartice SIM i mikro SD. Izdržala je cijeli dan bez problema (uključujući dva sata hvatanja pokemona) i može potrajati i dulje ako niste zahtjevan korisnik, vjerujem.

Fever dolazi s Androidom 5.1, nadograđenim vlastitim sučeljem. Svidjelo mi se što su se suzdržali od nakrcavanja vlastitim softverom, ograničivši se na nekoliko korisnih alata za, primjerice, čišćenje radne memorije.

Nudi i nekoliko zgodnih softverskih prečica, poput mogućnosti aktiviranja zaslona dvostrukim kuckanjem i kamere ispisivanjem slova C.

Sve je pristupačno osim postavki, smještenih iza panela s obavijestima, što znači da morate dva puta povući prstom po zaslonu kako biste došli do njih. Još jedna ikonica na početnom zaslonu olakšala bi korištenje.

Zbog izvrsnog zaslona i robusnog procesora Fever je među boljim mobitelima s cijenom ispod 2.000 kuna. Kamere bi mogli biti bolje, a baterija zamjenjiva, ali ništa nije savršeno.

Wiko Fever – ključne specifikacije

Dimenzije: 148 puta 73,8 puta 8,3 milimetra
Težina: 143 grama
Zaslon: 5,2 inča (13,2 cm) IPS LCD, FHD (1.920 puta 1.080 piksela, 424 ppi), Gorilla Glass 3
Procesor: osmojezgreni Mediatek MT6753 na 1,3 GHz; GPU Mali-T720MP3
RAM: tri GB
Ugrađena memorija: 32 GB (proširivo do 64 GB)
Kamere:
stražnja 13 MP s autofokusom, prednja pet MP s LED bljeskalicom
Povezivost: wi-fi, Bluetooth 4.0, LTE
Baterija: 2.900 mAh, nezamjenjiva
Operativni sustav: Android 5.1 s vlastitim sučeljem
Cijena: 1.709 kuna (Links

S druge strane, Rainbow 4G Lite je početni model za nezahtjevne korisnike.

Neuglednog je dizajna i doimlje se teškim. Ima nesvakidašnje dizajnersko rješenje: dugme za uključivanje smješteno je s desne strane iznad dugmeta za volumen, što je obrnuto od postava uobičajenom na većini uređaja s Androidom. Možda se to nekom činilo kao dobra fora, ali meni je bilo zbunjujuće jer sam naviknut na standardni raspored.

Smartfon sa IPS zaslonom dijagonale pet inča (12,7 cm) nudi skromnu razlučivost 854 puta 480 piksela, što rezultira bljedunjavom, ispranom slikom. Kontrast je u granicama prihvatljivog, ali je korištenje zahtjevno na otvorenom, pod izravnim svjetlom. Responzivnost je ispod zadovoljavajuće razine, čak i za model niže cjenovne kategorije.

Četverojezgreni procesor Mediatek MT6582 radnog takta 1,3 GHz i ARM-ov Mali-400 MP, podržani s gigabajtom RAM-a, vrlo su skromnih mogućnosti. Podržat će izvedbu jednostavnijih zadaća i igara, ali ne i više od toga. Jako se zagrijava pri većim opterećenjima.

Na to se nadovezuju četiri GB ugrađene memorije. Jest da je proširiva (do 64 GB), ali to je svejedno malo jer znači da ćete vrlo brzo morati posegnuti za karticom mikro SD ako namjeravate koristiti Rainbow Lite za bilo što osim pukog telefoniranja.

Podrška za dvije kartice SIM je prisutna, no morat ćete imati jednu standardnu i jednu mikro veličine. Uređaj dolazi s adapterom za mikro kartice. Zašto ne podržava dvije iste veličine, to ostaje misterija.

Skromnim specifikacijama usprkos, Rainbow Lite nudi pristojnu kvalitetu poziva i dobro hvata 4G mreže. Baterija će izdržati radni dan ako ju ne preopteretite i zamjenjiva je.

Kamere (pet MP straga, dva MP naprijed) kvalitetom donekle odskaču, no ne suviše. Uz nižu razinu osvjetljenja gotovo je nemoguće dobiti nezamućene fotografije bez bljeskalice. Mogućnost snimanja FHD videa je fora i daje uratke pristojne kvalitete, ali opet – morat ćete jako brzo prazniti memoriju i(li) posegnuti za karticom mikro SD.

Zvučnik je slabašan, ali zato u paketu s uređajem dolaze iznenađujuće kvalitetne slušalice.

Ukupno gledano, Rainbow Lite ima više nedostataka nego dobrih strana. Dojma sam kako bi se čak i potpunim početnicima više isplatilo dati dodatnih 800 kuna za napredniji Fever.


Wiko Rainbow 4G Lite – ključne specifikacije

Dimenzije: 143 puta 71,2 puta 9 mm
Težina: 158 g
Zaslon: 5 inča (12,7 cm) IPS LCD, 854 puta 480 piksela, 196 ppi
Procesor: četverojezgreni Qualcomm MSM8909 Snapdragon 210 Cortex-A7 na 1,1 GHz, GPU Adreno 304
RAM: jedan GB
Ugrađena memorija: četiri GB (proširivo do 64 GB)
Kamere:
stražnja 5 MP s LED bljeskalicom, prednja tri MP; geotagging, HDR
Povezivost: wi-fi, Bluetooth 4.0, LTE
Baterija: 2.000 mAh, zamjenjiva
Operativni sustav: Android 5.1 s vlastitim sučeljem
Cijena: 999,99 kuna (Emmezeta