PORTRET

Tko je čovjek koji je svijetu donio Pokemon Go?

12.07.2016 u 23:31

Bionic
Reading

Osnivač i glavni izvršni direktor Niantica John Hanke serijski je poduzetnik koji je dao ključan doprinos u više globalno poznatih projekata za koje ste sigurno čuli

John Hanke odrastao je u, kako sam kaže, zabačenom gradu Cross Plains u zapadnom Teksasu, zamišljajući kakav je život drugdje. Diplomirao je pri Teksaškom sveučlištu, MBA stekao na Haas School of Business pri Kalifornijskom sveučilištu. Neko se vrijeme bavio diplomacijom u Washingtonu i Mianmaru.

Bio je jedan od osnivača i direktor tvrtke Keyhole, koju je Google kupio 2004. godine kad je pala odluka o pokretanju Google Eartha. Kao dopredsjednik za razvoj proizvoda bavio se u Googleu i razvojem Mapsa te Street Viewa prije no što je pokrenuo Niantic i prošle godine odvojio tu tvrtku od matičnog Alphabeta.

Prije no što ga je poslovni put usmjerio prema Googleu pokrenuo je dvije softverske tvrtke - Archetype Interactive i Big Network - a radio je i na ranom MMO-u Meridian 59.


Na vrijeme je primijetio kako 3D grafika postaje cjenovno pristupačna i jednostavna za korištenje, brzi širokopojasni internet pretvara se u standard, a zračna fotografija se sve više komercijalizira. Dovoljno za promijeniti način na koji ljudi gledaju svijet, ako imate ideju kako.

To mu je bila nit vodilja kad je 2000. godine pokrenuo tvrtku Keyhole. Četiri godine kasnije iz Googlea je stigla ponuda kakvu se ne odbija, a Keyholeov glavni proizvod postao je Google Earth.

Idućih šest godina Hanke je vodio tim Geo, zadužen za Earth ali i stvaranje Mapsa i Street Viewa (kao i za manje poznate servise kao što su Local, SketchUp i Panoramio). Tri najveća projekta bili su globalnog opsega i dosega, s hrpetinom izazova i prepreka koje je trebalo savladati. Sjetite se samo koliko je cirkusa bilo oko vozila koja su snimala materijale za Street View

Hanke je htio s vizualizacijom korisnih informacija na mapama otići još korak dalje, ali njegova se vizija nije uklapala u Googleove planove. Stoga je odjel prepustio drugima i 2010. s Nianticom krenuo ponovno ispočetka, usmjeravajući tvrtku prema istraživanju eksperimentalnih mobilnih, društvenih i lokacijskih aplikacija.

Htio je pronaći najbolji način kako korisnicima predočiti informacije na mobilnim uređajima u trenutku kad se nalaze na određenoj lokaciji. Ulazak u domenu proširene stvarnosti čini se logičnim korakom.


Znakovito, Niantic je ime dobio po kitolovcu koji je plovio u vrijeme zlatne groznice i spletom okolnosti izvučen na obalu. San Francisco je podignut na takvim brodovima, pa se Hankeu činio zgodnim simbolom za sve ono što ne vidimo iako je tu, a fora je.

U dogovoru sa suosnivačem i direktorom Googlea Larryjem Pageom stvoren je svojevrsni interni startup inkubator čija su prva dva proizvoda bili Field Trip i puno poznatiji Ingress. Tako su mu na raspolaganju ostali podaci i infrastruktura odjela kojeg je donedavno vodio. Tu je prednost obilno iskoristio, kako za Ingress tako i za Pokemon Go.

Field Trip je bila kolekcija podataka i informacija o lokalnoj povijesti, zamišljena kao muzej kojeg možete ponijeti u džepu. Ingress je nastao temeljem sanjarenja tijekom putovanja na posao i nazad.

Računalne igre mu nisu bile strane jer je odrastao igrajući i pišući ih. Htio je stvoriti igru koja će iskoristiti svu tu silu geopodataka koje Google ima na raspolaganju. S druge strane, smetalo ga je što njegovo troje djece toliko vremena provodi pred televizorom.

S pojavljivanjem sve moćnijih pametnih telefona stigla je i prilika za pretakanje snova u stvarnost, stvaranje zamišljene avanture koja će ih potaći na istraživanje stvarnog svijeta.


Iako se nadao najboljem, Ingress ga je ipak iznenadio odzivom. Smatrao je kako neće biti toliko zainteresiranih, kamoli da će se u igru uključiti zajedno roditelji i djeca, otkrivajući usput znamenitosti u gradovima u kojima žive i drugdje.

Ideja za Pokemon Go stigla je temeljem psine koju su 2014. napravili za Google Maps. Htio je smisliti potpuno novu igru, koja bi se oslanjala na sveprisutnost mobitela, broadbanda i računalstva u oblaku.

Hanke je sjajan primjer u prilog tezi kako za uspjeh nije dovoljno (a ponekad ni potrebno) imati hrpu para i viziju, već je nužno uložiti puno truda, usuditi se krenuti dotad neutabanim stazama te uporno i strpljivo mijenjati i poboljšavati proizvod sve dok se ne pogodi dobitna kombinacija za tržišni uspjeh.

Poput San Francisca i Niantica, Pokemon Go je doslovno sagrađen na znanjima, iskustvima i infrastrukturi nastaloj za potrebe Ingressa, ali i svih prethodnih projekata koje je Hanke pokrenuo ili je u njima sudjelovao. To je lekcija koju vrijedi zapamtiti jer nešto mi govori kako ćemo o ovom Teksašaninu još puno toga čuti u godinama koje dolaze.