Bilo kako bilo, atmosfera, tajnovitost, oslanjanje na reflekse i taktički pristup borbi glavni su elementi igre koja je toliko prokleto popularna da je Salt and Sactuary, igra koju upravo recenziram, već drugi legitimni naslov koji bez dlake na jeziku priznaje da je posveta najpopularnijem serijalu From Softwarea.

Pretpostavljam da sada imate okvirnu ideju o tome da ćete u ovoj igri raditi tri ključne stvari: umirati, umirati i umirati. Salt and Sanctuary nije lagana igra i to vam gura pod nos u prvih pet minuta, u kojima se probijate kroz hrpu gusara u utrobi broda kako biste na jedvite jade došli do palube i tamo se rukovali s prvim bossom. Pod rukovali, naravno, mislim na pobrali batine.

Igra od tog trena glavni lik, odnosno vas ostavlja na obali čudima krcatog kraljevstva te vam u principu predstavlja otvoreni svijet u 2D-u u kojem istražujete (umirete), susrećete lokalni puk (umirete) i upoznajete bogatu kulturu iza lokalnih razorenih dvoraca i utvrda (umirete). Sustav levelanja i, pogodili ste, umiranja vrlo je sličan onomu iz Dark Soulsa. Dakle, vaš lik se respawna kod posljednjeg checkpointa, a sve skupljeno iskustvo ostaje u posjedu čudovišta koje vam je došlo glave. Ovaj sustav funkcionira poprilično dobro, ako pod poprilično dobro mislite 'povećava težinu igre'. Salt and Sanctuary osim vizualnog i tematskog tona od Dark Soulsa preuzima velik broj elemenata, poput starinskog menadžmenta inventara, brutalno teških neprijatelja i velike slobode razvoja likova.

Na raspolaganju vam je, naime, nekoliko klasa koje se više ili manje specijaliziraju u raznolikim metodama ubijanja, a na vama je hoćete li ih fino poštimati ne bi li se ponašale točno onako kako ste zamislili na početku kampanje. Jedini problem je u tome što težina igre i balans nekih klasa čine igranje nekih likova neusporedivo težim. Za dvije klase – propalicu i kuhara ovo je očekivano, makar se neuravnoteženost osjeti kod svih ostalih. Na sreću, igru ćete vjerojatno igrati samo s jednom ili dvije klase, umanjivši si agoniju činjenicom da ćete nakon pola sata upornog umiranja odustati od prvog izbora te pokrenuti novu igru 's onim tipom koji nosi oklop i ogromnu batinu'.

Konceptualna tranzicija iz 3D-a Dark Soulsa 3 u 2D Salt and Sanctuaryja sa sobom donosi neke zanimljive elemente, poput skakanja u maniri Castlevanije, borbe s bossovima koje podsjećaju na zlatnu eru akcijskih igara na Super Nintendu te snalaženje na mapi koja vas od novih istraživih područja 'čuva' samo ključevima koje, pogodili ste, izvlačite iz dupeta netom premlaćenih bossova. Sad, zanimljiva stvar s tim velikim neprijateljima je to što zbog svojeg asimetričnog rasporeda mapom nerijetko nemaju uravnoteženu težinu. Prvog obaveznog negativca tako ćete morati pokušati umlatiti barem tri-četiri puta dok ćete drugog u 99 posto slučajeva riješiti iz prve. Situacija se nastavlja s ostalim protivnicima te kulminira s glavnim negativcem koji je, na sreću (ili nesreću, ovisno kako gledate) najteži od svih.

Igra također podržava razbijanje zlikovaca u društvu drugih igrača, a čak nudi i 'soulovski' PvP. Ovo, naravno, nije najvažniji segment, no kako bi se reklo – i male stvari čovjeka vesele. U konačnici, ono u čemu ćete najviše uživati su nepredvidivi i nerijetko jako teški protivnici, mračna atmosfera i izazovni bossovi čija smrt uzrokuje jednako zadovoljavajući osjećaj dostignuća kao skoro svaki titan kojeg ste zatukli u Dark Soulsima.

Ukratko – ako volite teške platformske igre i sve gore navedeno, apsolutno sam uvjeren da ćete u Salt and Sanctuaryju istinski uživati. Uostalom, ako ništa drugo – ovaj naslov uči nas da svako malo treba naići igra koja bi nas podsjetila koliko smo zapravo loši u nabijanju dvodimenzionalnih krakatih demona iz pakla.

ocjena: 4

Ime: Salt and Sanctuary
Žanr: platformski RPG
Proizvođač: Ska Studios
Izdavač: Ska Studios
Platforme: PC, PlayStation 4

plus:
- nenadmašna mračna atmosfera
- izazovni protivnici
- sjajan osjećaj dostignuća
- višebrojni stilovi igranja

minus:
- težina bi nekim gejmerima mogla biti prevelika
- neuravnoteženi bossovi