RECENZIJA

Darkest Dungeon jedna je od najtežih i najboljih RPG igara na tržištu

13.02.2016 u 09:55

Bionic
Reading

Nakon jako, jako puno sati provedenih u dubinama virtualnih iskopina, izašao sam na trenutak kako bih ogovorio na pitanje - koliko je zapravo dobar Red Hookov dugo razvijani RPG Darkest Dungeon?

Videoigre, barem ako spadaju među one kvalitetnije naravi, naslovi su koji vas moraju inspirirati. Jednostavno je tako. Pogledajte najbolje igre bilo kojeg žanra koje ste završili. Osim, očigledno, šaha, Tetrisa i sličnih. Ako su imale priču, ako su imale likove, njihovi najistaknutiji elementi morali su vam se zavući pod kožu. Tako, realno, naslovi žive puno dulje od njihove grafike, broja nivoa ili multiplayer opcija.

Glavni keč kod legendarne igre je, dakle, ono 'nešto'. Tragična činjenica kod naslova ovih dana jest što malo koji doista ima gore spomenuto zrno genijalnosti koje bi ga jednog dana moglo vinuti među legende računalne zabave. Jedna od rijetkih igara koje su uspjele to postići je Red Hookov Darkest Dungeon, RPG naslov koji se zahvaljujući kombinaciji atmosfere, strategije i izazova, bez problema može pridružiti samom vrhu trenutne ponude igara na PC-ju.

U Darkest Dungeonu preuzimate ulogu lorda imanja koji u ostavštini svojeg pretka pronađe uputstva o uništenju drevne kletve koja se nadvila nad njegovom obitelji. Kako biste zaustavili zlo koje se počelo širiti krajem, unajmljujete grupe plaćenika koji za malo hrane i novca kreću u ekspedicije duboko ispod razrušene vile vašeg pretka.

Ono čemu se možete nadati je pronalazak obiteljskog blaga te povratak nade zlom zavijenom kraju. Ono što ćete vjerojatno dobiti jest neminovna propast uzrokovana gubitkom čitavih grupa mukotrpno treniranih plaćenika, kao i polaganim uzdizanjem kozmičkih užasa koji ključaju ispod podova vašeg novostečenog doma.


Bez da okolišam, reći ću kako Darkest Dungeon nije naslov za svakoga. Daleko od toga. Radi se o igri čiji su kreatori vjerojatno sjeli za stol i krvnom zakletvom potvrdili kako neće popustiti pod pritiskom kritičara koji im govore kako je 'igra preteška'. Štoviše, apsolutno sam siguran da su na samom startu rekli da igrače žele provući kroz pakao, što su donekle i uspjeli. Na vrlo lijep, elegantan i zabavan način.

Kako to rade? Pa, za početak – eliminacijom mogućnosti čuvanja pozicije. Ako netko od vaših pogine, on se ne vraća. Ovo pogotovo dolazi do izražaja ako lik u pitanju nije netko od vaših favorita ili kao što sam maloprije spomenuo – netko koga trenirate i tetošite već deset ekspedicija za redom.

Kontramjera neminovnoj propasti većine vaših omiljenih plaćenih ubojica činjenica je da su, koliko god se to ne činilo – svi oni potpuno ekspeditivni. Nakon svake misije pred vratima grada vam se nalazi barem četvero novih plaćenika koji će rado preuzeti posao bivšeg kolege.

Drugi ključni element igre je menadžment imanja. Iako tijekom odmora u gradu ne preuzimate ulogu konkretnog avanturista, morate pažljivo investirati sakupljeno blago i relikvije ne biste li seoce koje koristite kao bazu operacija, doveli u neko reprezentativno stanje. Obližnjoj bolnici trebaju nove sobe, lokalna krčma više usluga, a kovač kvalitetnije materijale. Sve to ostvarujete obiteljskim blagom koje sakupljate putujući kroz raznolike krajobraze igrinih morbidno osmišljenih tamnica.

Kretanje kroz iste vrši se s lijeva na desno, s time da putanju istraživanja birate na cijelo vrijeme dostupnoj mini mapi. Svaka avantura u nepoznato doslovce je neizvjesna zahvaljujući još jednom dobro isprobanom gameplay elementu. Pogodili ste – igra ih ponovno generira svaki put kada izaberete misiju.

Nasumično generirane tamnice, koje nerijetko znaju biti daleko veće nego što ste željeli, autori su učinili još težima ubacivši u klasično putovanje podzemljem elemente gladi, bolesti i psihologije. Plaćenici, naime, tijekom ekspedicija nailaze na čudovišta koja nerijetko osim fizičkih, uzrokuju i psihičke traume. Ako nekim načinom ne smirite uznemirenog kolegu, on će početi paničariti, spuštati moral ostatku družine te u vrhuncu panike i bunila – doslovce umrijeti od straha.

Također, ekipi treba svjetla kako bi vidjela kamo se kreće te kako ih čudovišta ne bi iznenadila u mraku. Na kraju, tu je i faktor gladi – ako nemaju što jesti, plaćenici će polako utonuti u depresiju i beznađe.

Osim što igra održava savršenu ravnotežu vaše mnogočlane kolekcije plaćenih istraživača, okultista, pljačkaša, gubavaca, križara, časnih sestara i vukodlaka (ovo ne izmišljam), ona unosi i međusobni animozitet (vjernici ne žele u ekspedicije sa slinavim očajnikom koji se u najkritičnijem trenu može pretvoriti u demonsku zvijer), kao i odlučnost. Likovi koji su proživjeli višebrojne misije postaju jači, otporniji i za trunčicu luđi, no poanta je da s njima više nećete moći rješavati jednostavne misije – oni će vas doslovce odbiti zato što su im takvi zadaci, pazite, prejednostavni.

Na taj način izazov je sveprisutan, pogotovo uzmemo li u obzir nepredvidivu prirodu sukoba. Ako ne pazite ili ako se protivnicima zalomi par kritičnih udaraca, najbanalniju misiju možete završiti sa strahovitim gubicima. To je donekle moguće nadoknaditi velikim brojem kupljenih napitaka i pomagala, no ključ je, na kraju dana, u formaciji vaše ekspedicije te predmetima kojima ih opremate.

Kako bi podebljala tjeskobnu i jezivu atmosferu, igra vas cijelo vrijeme nuka komentarima vašeg pretka koji uspjeh ili neuspjeh nerijetko zna prokomentirati izvrsno pisanim monologom. Dodajte tome brutalno učinkovitu 2D grafiku i imate sidescroller roguelike koji od vas traži koncentraciju, ozbiljnost, dobro planiranje i jako, jako, jako puno prakse kako biste ga nadvladali.

Ono što ovu igru, pored dizajna samog gameplaya, čini jedinstvenom jest i dizajn čudovišta, kao i sama priča. Naracija, međusobni dijalozi, sitni detalji na likovima stvari su koje će vam se zavući pod kožu, pogotovo ako ste fan radova poznatog pisca Howarda Phillipsa Lovecrafta.

Sve u svemu, ako na ijedan način mogu opisati sveukupni dojam nakon desetaka sati provedenih uz Darkest Dungeon, onda je to da se ovdje radi o neopisivo kvalitetnoj igri namijenjenoj igračima koji prije svega žele neoprostivi, atmosferični izazov. Najveća satisfakcija koju ćete vi i mnogobrojni igrači nakon vas imati kada je završite je, pored fantastičnog svršetka, osjećaj da ste unatoč nezamislivim okolnostima, na kraju dana iz čitavog kaosa odšetali živi.


Ime: Darkest Dungeon
žanr: RPG Roguelike
proizvođač: Red Hook Studios
izdavač: Red Hook Studios
Platforme: PC, PlayStation 4, Vita, Linux, Mac OS

plus:
- fantastična atmosfera,
- glazba,
- naracija i priča,
- mehanike straha i ludila,
- stalni osjećaj beznađa i izazova,
- duboki taktički gameplay.

minus:
- nasumično generiranje brojeva vas nerijetko može potpuno upropastiti,
- težina.

Ocjena: +5