Di Montezemolo je imao jednostavnu strategiju: manje automobila znači više ekskluzivnosti, više ekskluzivnosti znači više poželjnosti; a više ekskluzivnosti i poželjnosti znači više cijene proizvoda i veće profitne marže.

Zato je Ferrari prošle godine izradio 6.922 automobila odnosno 5,4 posto manje nego godinu ranije, no pritom su Talijani uprihodili pet posto više novca te ostvarili 5,4 posto čiste dobiti više.

Zvuči odlično ako ste dioničar, no ne i ako ste dovoljno bogati da si priuštite neki od njihovih modela. Ferrari je zloglasan po zahtjevima koje ima od svojih kupaca pa je tako primjerice bilo potrebno posjedovati nekoliko modela da biste se uopće kvalificirali među sretnike kojima će Talijani izbiti 1,3 milijuna eura s računa za jednog od svega 499 primjeraka LaFerrarija.

Prvi čovjek Fiat grupe, Sergio Marchionne, već neko vrijeme izražava neslaganje s ovom strategijom, a nakon 'dobrovoljnog' odlaska Di Montezemola, planira nešto i učiniti po ovom pitanju.

'Liste čekanja postaju predugačke, a to umara ljude', rekao je Marchionne napomenuvši kako je segment supersportskih automobila narastao te zahtijeva povećanje proizvodnje.

Koliko povećanje? Fiatov direktor nije bio konkretan, no već je ranije dao naslutiti da bi Ferrarijeva proizvodnja trebala biti podignuta na barem 10.000 automobila godišnje.