SEKSI NAVIJAČICE

Pop ikone: Cheerleadersice

01.12.2008 u 10:51

Bionic
Reading

Cheerleadersice iliti cure koje mašu trakicama, palicama, grudima, guzama i haljinama, postale su neizostavni dio košarkaških i rugby utakmica u Americi. Jedna od najrizičnijih aktivnosti za mlade cure u svojem je početku bila rezevirana samo za dečke

Cheerleading ili akrobatski ples u svrhu podizanja atmosfere i napaljivanja publike na navijanje, vuče svoje korijene još s kraja 19. stoljeća kada je diplomac sa sveučilišta u Princetonu Thomas Peebles počeo poticati publiku na utakmicama američkog nogometa na glasnije i zagriženije navijanje. Ideju je unaprijedio Johnny Campbell sa sveučilišta u Minnessoti prvim sportskim skandiranjem uopće, koje je išlo nekako ovako: 'Rah, Rah, Rah! Sku-u-mar, Hoo-Rah! Hoo-Rah! Varsity! Varsity! Varsity, Minn-e-So-Tah!' Ubrzo se organizirao tim od šest muških studenata te je osnovana i prva navijačka bratovština nazvana Gamma Sigma.

S obzirom da se početak 20. stoljeća još oporavljao od viktorijanskog potiskivanja seksualnosti, razumljivo je kako nikome nije palo na pamet iskoristiti motivacijski kapital ženskog seksipila. Naime, ženama je bio zabranjen pristup u navijačka društva sve do kraja 20-ih godina prošlog stoljeća.

Danas žene, razlike li drastične, čine 97 posto sveukupne cheerleaderske populacije, a samo navijanje se iz početnog skandiranja pretvorilo u prave akrobatske točke, toliko riskantne da su odbori raznoraznih sportskih federacija uvele stroga pravila o tome što je dopušteno od pokreta i figura. Iako u prosjeku imaju 8 do 12 nastupa godišnje, cheerleadering je postao toliko popularan da se od kraja šezdestih u Americi svake godine održavaju natjecanja na državnoj razini.

Najviše se povezuje s američkim nogometom, košarkom, hokejem na ledu, bejzbolom, pa čak i hrvanjem. Timovi koji se formiraju po koledžima i sveučilištima više nemaju veze sa sportskim napaljivanjem publike, nego ponajprije s demonstracijom vještine plesne izvedbe. Gleda se preciznost pokreta, sinkronizacija, težina, uvjerljivost, parametri koji imaju daleko više veze s gimnastikom, nego sportom u čijoj pauzi se točke izvode.

Tinejdžerke se još uvijek najizazovnije drmusaju u Americi, premda su se timovi navijačica počeli stvarati na svim kontinentima. Nakon nekolicine filmova serija u zadnjih desetak godina, fenomen se urezao u popkulturnu svijest. Na primjer kino hit Bring it on iz 2000. godine ili znanstvenofantastična serija 'Heroes', gdje se lik Claire Bennet pojavio uz slogan 'Save the cheerleader, save the world'.

Malo je poznato, ali mnogi filmske i glazbene superzvijezde nekad su mahale guzičicama i čupavim lopticama od blještavih traka, pomponima. Prodefilirala je tu Madonna, Paula Abdul, Rihanna, pa čak i Tom Hanks, Tommy Lee, ili – pokušajte ne umrijeti od smijeha – Ronald Reagan i George Bush.

Sve je to divno i boguugodno sa seksi tancanjem, no cheerleading je sport s jako puno ozljeda i nesreća, od kojih su mnoge završile kobno. Kristi Yamaoka je prilikom izvedbe točke pala s 'ljudske piramide' i ozljedila kralježnicu i pluća, dok su mnogo gore prošle sedamnaestogodišnja Patty iz Los Angelesa i dvadesetogodišnja Lauren iz Massachusettsa. Prva je završila karijeru kao kvadriplegičarka, a druga je umrla od posljedica slučajnog udarca u grudni koš.

Na domaćem terenu klubovi rasplesanih navijačica počinju se osnivati tek nedavno. Dakako, ne možemo ne spomenuti cure u srodnoj disciplini koja već odavno zabavlja zagrebačku publiku na javnim manifestacijama - mažoretkinje. Što se tiče cheerleadersica, postoji klub u Splitu Spalatine osnovan u rujnu 2002. godine. Debitirale su na košarkaškoj utakmici Split - Croatia Osiguranje, a zaradile i duplericu u Slobodnoj Dalmaciji nakon nastupa na utakmici Hrvatska - Brazil na Poljudu.

Sjeverna Hrvatska je, pak, lupila kontru Dalmaciji i osnovala navijački klub 'čakovečkih lepih puca' nazvan Livi, koji je već dvije godine i tim za promociju Hrvatskog navijačkog saveza.

Ima tu još nekoliko plesnih klupčića koji nisu sigurni bi li radije imali veze sa sportom, kulturnim manifestacijama ili bili na telki. Kod nas je umjetničko navijanje još uvijek pod ingerencijom obrijanih momaka u spitfajericama. Zašto maltretirati oči minjacima i zaigranim tetama, kad možemo vizualno uživati nad razbacanim manekenima s tribina i njihovim akrobacijama po tuđim glavama. Neki mašu kečkicama, a neki ciglama, a o (ne)ukusima ne valja raspravljati.