ŽIVCI POD KOTAČIMA

10 najiritantnijih situacija u prometu

18.01.2009 u 07:00

Bionic
Reading

Prometni kolapsi se vole družiti sa živčanima. I dok jedni drugima prolazimo u petoj brzini po nervnim raskršćima i zavojima u beskrajnom kružnom toku, oduzimanje prednosti, tipkanje SMS-ova za volanom ili neiživljeno špuranje u gradskoj gužvi i dalje su top situacije za sve koji pate od manjka histeričnih ispada. Evo što još ne možete smisliti za volanom

Dobit ćeš po auspuhu
Ne, nisi James Bond i nikoga ne zanimaju specijalni efekti koje proizvodi tvoja krntija kad okreneš ključ za paljenje. Dimna zavjesa koju za sobom ostavljaju neki automobili ne služi toliko za prikrivanje identiteta vlasnika koliko za uspostavljanje intimnog kontakta s tvojim plućnim mjehurićima. Pri svakom pritisku papučice gasa valjda crkne pet kvadrata ozona. Poruka je jednostavna: možda si se ostavio cigareta, ali mene još uvijek pušiš.

Radovi na cesti

Špricanje zebri najslađe je recimo između dva zelena svjetla na semaforu zelenog vala i po mogućnosti oko pet popodne. Baš kao i za postavljanje kablova i cijevi te sanaciju napuklog drekovoda na frekventnim ulicama, gradskim supermenima za asfaltne bušotine očito treba gomila publike kod izvođenja herojskih radova. Dečki, pneumatika je sjajna, strojevi izvanserijski, ali osjećaj za tajming je katastrofalan. Možda vam je Versace ručno sašio uniforme, ali... briga nas.

Kočenje iznebuha
Razlika između gasa i kočnice za probrane vozače praktički je neznatna. Ono, tri centimetra. Tako da ih treba razumjeti kada odjednom počnu kočiti bez ikakva razloga, povoda, motiva i, ukratko, mozga. Čini se da su bukvalno shvatili mudroslovnu frazu da s vremena na vrijeme treba stati na kočnicu, pa su je počeli primjenjivati. Nama ne preostaje ništa drugo nego da nam kočnice – popuste. I da, ne zaboravite se uhvatiti za glavu.


SMS-ovi s volana
Mnogima je toliko dosadno dok voze i čisto da ne poginu od zijevanja odluče se razbrbljati preko mobitela dok simultano daju žmigavac, ubacuju u nižu brzinu, mijenjaju radiostanicu te se polukružno okreću u tijesnoj ulici. Možda im se koji pješak u tom kompliciranom procesu prevali preko vjetrobranskog stakla ili zaustave okolni promet, ali to su tek uračunate kolateralne žrtve nezaustavljive želje za izražavanjem. Možda da odštampaju svoj broj mobitela na karoseriju pa da se i mi uključimo.

Ne svjetla, reflektori
Nitko ne voli tapkati gumama u mraku, ali populacija s luksuznim limuzinama i terencima će se pobrinuti ne samo da cesta bude osvijetljena, nego i poredak vaših kapilara na malom mozgu ako se vozite ispred njih. Ako ništa drugo, a ono da barem stave neke ljekovite žaruljetine unutra, pa kad već moramo trpjeti ogoljenu izloženost njihovoj nadmoći, da nam se popravi krvna slika ili splasnu limfna zadebljanja.

Neiživljeni testosteroni
Jeste skužili onog tipa što fura slalom u krcatom prometu, škripi u zavoju i turira na semaforu? Bez obzira na to što tu i tamo ima drugačije lice i makinu, radi se o jednom te istom svemirskom tijelu – čovjekolikoj nakupini testosterona, kompleksa, neiživljenosti i granične inteligencije. Sljedeći put kada ga primijetite, pomolite se za njegov besmisao uz pomoć džukaca i spolnih organa. Ili možda preferirate rešetanje po obiteljskom stablu?

Dostavna vozila
Možda dostavljaju pive, kole i hranu za ribice, no specijalna namjena dostavnih vozila jest ta da iza sebe stvore poživčanjenu kolonu trubećih automobila. Likovi nose kašete, gledaju u vas i sliježu ramenima, a vi biste najradije slegli njihovim nosovima. Taman kada su iscijedili iz vas zadnju kap strpljenja te se pretvarate u zen majstora koji se pomirio s florom, faunom i poretkom bića u kozmosu, dostavno vozilo pali motor i odlazi. Prekasno. Više nemate volje ni za nirvanu.

Mogu ja i bez žmigavca
Toliko ste svladali vještinu volana, papučica i mjenjača da na sveopću fascinaciju i uzdisanje skrećete bez žmigavaca. Navedenom sposobnošću mogu se podičiti tek rijetke iskusnjare koje su probdjele nepregledne sate za upravljačem ispitujući sve moguće oblike kršenja prometnih konvencija. Nakon nekog vremena, vozačkim jedijima postaje neugodno uopće pomisliti na njihovo paljenje, pa makar u svrhu testiranja žaruljice. Da ne bi netko pomislio da su izgubili nadnaravne moći.


Oduzimanje prednosti
Nabrijani matematičari s nogom na gasu naviše vole operaciju oduzimanja. Prednosti, parkiranog mjesta, života, što god treba. Pametniji popušta, ali ekipa koja u nedostatku vokabulara automobilom dokazuje da je u pravu ne ostavlja ni vremena ni prostora da ispadnete pametni. Šteta. Spustite se na njihov nivo i prvom prilikom oduzmite prednost nekom golubu ili vrapcu. He, he, slatka osveta!

Spavači na semaforu
Crveno, žuto, zeleno i... ništa. Svijet je stao. Sorry, Galileo, ipak se ne kreće. U čudu promatrate auto ispred sebe s vozačem koji zuri kroz šajbu, kao da čeka zeleno, a na semaforu zelenjava već pola stoljeća. Nije da se žvali s curom, nije (valjda) da masturbira, nije da se pretvorio u stup soli, nego, eto, vrši fotosintezu. Vi pak, priljubljeni uz njegovu limenu guzicu, nikada se niste osjećali življe. Doslovce pucate po šavovima. Neka, neka. Nazire se u svemu tome jedna utješna ideja: još uvijek postoje ljudi koji se imaju oko čega zamisliti.