Do desetog stoljeća kava se smatrala hranom. Etiopski nomadi miješali su zrna kave sa životinjskom masti i tako ih jeli na svojim putovanjima. Legenda kaže da je jedan jemenski sufi vidio neobično živahnu kozu dok je putovao kroz Etiopiju i tako otkrio bobice koje danas vladaju našim jutrima. Ta priča zasigurno ima korijen u stvarnosti jer se pouzdano zna da je iz Moke u Jemenu kava krenula u svoj pohod na muslimanski svijet. Ondašnji sufiji rado su je koristili kako bi ostali dulje budni.

Čovjek bi rekao da kava također stimulira i želju za političkom aktivnošću. Francuska i američka revolucija uglavnom su isplanirane u kafićima, a svoj neslavan početak na Arapskom poluotoku kava duguje političkim razgovorima koji su se uz nju odvijali. U Njemačkoj je kralj Frederick, koji nije bio siguran u pouzdanost vojnika koji piju kavu, pokušao organizirati specijalnu policiju koja bi uhapsila sve krijumčare i prodavače kave. Na sreću, taj je pokušaj propao, između ostaloga, zbog toga što ju je i on sam volio piti.

Prvi kafić je prema nekim podacima otvoren u Istanbulu 1554. godine, a u Europi, u Veneciji, stoljeće kasnije. Caffe Florian na Trgu svetog Marka otvoren je u 18. stoljeću i još uvijek poslužuje kavu. Neke od najvećih kompanija na svijetu kao što su londonski Lloyds i njujorška burza počele su kao kafići.

Kao i svaki proizvod koji ima veze s jelom i pićem, i kava je tokom vremena dobila svoje varijante. Tako danas imamo kavu s mlijekom ili šlagom, kapučino, irsku kavu, bijelu kavu, ice caffe, cafe frappe, i to je samo mali dio najčešćih vrsta. Kava je također našla svoje mjesto i kao sastojak kolača i raznih drugih jela.

Popularnost kave nije teško procijeniti. Turski mladoženje morali su pred oltarom obećati da će uvijek moći nabaviti dovoljno kave za nove nevjeste. Ako to nisu mogli, žene su mogle zatražiti razvod. Japan je treći najveći potrošač kave na svijetu i ima tretmane pomlađivanja sjedenjem u mješavini kave i kompota od ananasa.

Ljudska slabost na kavu može se vidjeti i u činjenici da godišnje ispijemo 500 milijardi šalica tog blagotvornog napitka. Kava se uspela na svoje prijestolje ne samo svojim okusom ili pozitivnim učinkom u jutarnjim satima, već i društvenim značajem. Ona spaja ljude svih dobi, boja i vjeroispovijesti, a tinejdžerima je poput modernog rituala odrastanja.

Hrvati, naravno, imaju svoj poseban odnos prema kavi zbog blizine Bosne i Srbije, koje su bili dio Osmanskog Carstva dugi niz stoljeća. Tko nije vidio staricu s cigaretom u ustima koja kuha kavu u džezvi i sipa je u tanjurić, a ne u šalicu, nije zapravo pio tursku kavu. Uz malo sreće, gatanje bi uslijedilo.

Pod pritiskom bržeg života izgubili smo vrijeme i volju za pravu kavu i počeli kuhati espresso, kapučino, filter kavu i koncentrate u raznim mašinama. Ritual ispijanja kave je, također, na neki način odraz opuštenijeg vremena. Svjesno ili nesvjesno, to je i poruka predsjednika Mesića koji je od početka svojeg mandata uveo taj običaj. Ipak, bez obzira na razlog i način konzumacije, kava i dalje ostaje napitak koji veže Istok i Zapad, a jednog dana, tko zna - možda će povezivati ljude i vanzemaljce.