Funtime OPET DOLAZE?

Pop ikone: Plave kute

Disciplinu prate uniforme. Vojska, škola, bolnica, zatvor - mjesta gdje ti drugi rade o glavi na ovaj ili onaj način očito moraju biti i dizajnerski popraćena. Od šezdesetih godina školarci su nosili plave kute. Higijena, ravnopravnost, jednoličnost, raspoznatljivost - razlozi su bili svakojaki. No zašto baš plava, a ne roza?

Školske plave kute svih proleterskih sinova i kćeri bile su trademark edukativnog postrojenja od šezdesetih godina pa sve do konca osamdesetih. Kute su navodno trebale štititi klinčadiju od prljavštine, ukloniti ekonomske razlike i biti praktične, no od svega je ostalo tek romantično sjećanje na besmisleni rekvizit modno onesviještene ideologije.

Uniforme su se nosile po školama, naravno, i prije inauguracije plavih kuta. Početak im se nazire krajem 19. stoljeća kada su djevojčice po obrazovnim ustanovama bile odjevene u crne oprave i francuske kape, a dečki nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda kojem pripadaju. Barem nas tako informira Hrvatski školski muzej koji usput dodaje da je smisao kuta, među navedenim, i prikrivanje neprilične odjeće. Što god to značilo.

No zašto plava? Boja vjerojatno vuče tradiciju – da se malo poigramo povijesnog napikavanja – od plave radničke uniforme koja se javlja u 19. stoljeću s prvim industrijskim poslovima. Tada se negdje porodio i termin 'blue collar worker'. Označava manualnog, fizičkog radnika koji prodaje svoju snagu, za razliku od white collarsa, društvanca s finijim poslovima u sferi prodavanja usluga. Plava boja dobila je radničko-revolucionarne konotacije. Savršen odabir za učenički kadar po odgojno-obrazovnim ustanovama na putu vlastoručne izgradnje socijalizma. OK, toliko o politici boja.

Guliver/Getty Images
Blue collar
Ono što je nama fora je to kako su plave kute bile nezgrapne, dosadne i naporne, ali u isti mah i podatne za svaku vrstu kreativnosti i iživljavanja. U slučaju odustajanja od konfekcijskih varijanti, mame i bake su se natjecale koja će sašiti bolju, a kako nije bilo previše prostora za maštovitost, ovratnik ženskih kuta koji je smio biti čipkast, predstavljao je jedno od rijetkih mjesta na tom glupom komadu odjeće gdje se pokazivala umješnost kućnih kreatorica. Neke su išle toliko daleko da su svojim školarkama vezle trešnje po džepovima ili ušivale crvene gumbe. Drugi su kutama rezali rukave, crtali po njima simbole anarhije, mira, skupljali razredne autograme ili drljali kosturske glave.

No bez pardona najgnjusnija stvar bila je nošenje kute za zimskih mjeseci kada ju je trebalo navući na debeli sloj odjeće pa bi pola razreda bauljalo poput pingvina, stiješnjeni u komadu jeftine tkanine koju su baš eto prerasli pred koji tjedan. Tako otprilike izgleda još jedan nikad razriješen problem kuta. Uniforma koja je idealno stajala na početku školske godine, pred kraj je već postajala pretijesna. Očito su mali pioniri doslovno shvatili pjesmu pa fakat rasli svakog dana kao zelena trava.

Otkako su kute nestale sa školskih hodnika, razlike na roditeljskim tekućim računima postale su okrutno očite. Današnje maloljetničko naganjanje brendova proizvelo je takvu seriju frustracija i bankovnih minusa da je ideja ponovnog uvođenja kuta u školu mjestimice opet aktualna. Ovaj put, doduše, da se spasi minimum ideje jednakosti ozbiljno narušene mobitelima, hlačama ili cipelama.

Škole su definitivno propustile priliku razviti se u brend u stilu mnogih engleskih ili američkih obrazovnih institucija gdje učenici s ponosom nose prepoznatljive uniforme sašivene od najboljih materijala i optočene grbom ustanove. Jest da je blago aristokratski dekadentno, ali još uvijek neusporedivo bolje od snobovske malograđanštine divljeg kapitalizma koja svoj elitizam traži po džepovima umjesto u broju aktivnih moždanih sinapsi.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više