ŠALJI DALJE

10 naj stvari koje smo sačuvali iz djetinjstva

12.05.2013 u 08:30

Bionic
Reading

Podrumi i tavani su nam puni stvari koje nam ničem ne služe u svakodnevnom životu, no nismo ih imali srca baciti. Sve te sitnice koje leže u zaboravljenim kutijama uglavnom su uspomene – od požutjelih pisama do prvih muzičkih kompilacija na kazetama

Svi ih imamo jer smo ih svi naslijedili od svojih roditelja ili baka i djedova koji su u svojoj mladosti bili daleko fizički aktivniji nego mi. Značke smo obično dobili već pričvršćene za neki stari ruksak koji je bio na planinarskim i drugim izletima, a uz njih i razne anegdote s tih avantura.

Mi smo možda toj zbirci u svojim ranijim entuzijastičnim godinama čak uspjeli dodati nekoliko znački, no velika je vjerojatnost kako se nije znatno povećala i na kraju je završila u nekoj kutiji gdje će skupljati prašinu dok je mi ne poklonimo svojim potomcima.

Spomenar

Nakon što smo svladali čitanje i pisanje, odmah smo tu novu vještinu odlučili i iskoristiti za slanje spomenara po razredu kako bi se svi naši kolegice i kolege upisali u njega. Vanjski omot vrlo je vjerojatno bio ukrašen raznim izrezanim pop ikonama, a unutrašnjost je bila ispunjena tajnama tko se kome sviđa, a tko kome nije drag te pučkoškolskim forama.

Danas ti spomenari mogu odlično poslužiti ako poželite potražiti svoje poznanike iz osnovne škole na društvenim mrežama, a više se ne možete sjetiti njihovih imena.


Pisma i razglednice

Razni oblici dopisivanja iz mladosti uglavnom ne završavaju baš svi na teško dostupnim mjestima. Razglednice i čestitke često imamo pri ruci jer svake godine dodajemo nove, dok pisma polako žute u kutijama s raznim drugim papirima – od prvih pokušaja poezije do školskih teka.

Čak i duga strastvena ljubavna pisma podliježu zaboravu i završavaju na istoj hrpi kao i sva druga – velika spremanja i selidbe ne raspoznaju osjećaje, već samo staro i novo.


Dnevnik

Kad smo već kod raznih papira po kutijama, posebno mjesto drže dnevnici. Iako vjerojatno završavaju zajedno spremljeni sa starim pismima, dnevnici su posebni jer nas podsjećaju na to kakvi smo bili, o čemu smo razmišljali i što smo planirali za budućnost. Ukratko - u pitanju je nepresušan izvor humora na vlastiti račun.

Plišane igračke

Godinama nam je jedino društvo u krevetu pravio veliki medvjed ili majmun staklastog pogleda. Grlili smo ga dok smo spavali i namještali mu ruke i noge u sjedeći položaj kad smo bili budni.

Kasnije su došle godine kad bi mu plišanom šapom prekrili oči da ne vidi što se u krevetu događa, a zatim je prešao na policu, pa u neku podrumsku kutiju s ostalim igračkama iz djetinjstva.


Kazete i ploče

Dok su gramofonske ploče postale rijetki kolekcionarski predmeti (doduše, ne baš sve), kazete se nisu uspjele izboriti za isti status, već su dobile samo nostalgičnu vrijednost. Naše prve kompilacije i hitovi koje smo slušali dok smo rasli danas su uglavnom u MP3 formatu, a magnetski zapisi koji su nam godinama svirali čuvaju mjesto u podrumu za CD-e koji će im se uskoro pridružiti (ako već nisu).

Stari fotoaparat

Nećemo pretpostaviti da je baš svatko u djetinjstvu imao pokvareni fotoaparat, no čini nam se da to i nije bilo tako rijetko. U rukama djece, svi ti stari Polaroidi i Kodaci pretvarali su se u tvrđave i srušene svemirske brodove, a ponekad su čak bili još dovoljno upotrebljivi, pa danas zahvaljujući njima imamo i prve vlastoručne fotografije.

Prvo prijevozno sredstvo

Nismo slučajno neodređeni – možda se radilo o biciklu, možda o plastičnom automobilu na pedale, a možda o romobilu. Bez obzira na raspored i broj kotača, sva naša prva vozila ostaju zauvijek s nama – ako ne cijela, onda negdje imamo pospremljene barem pomoćne kotače ili volan.


Kahlica

Dok smo bili klinci, nismo jahali samo na drvenim konjima i stvarima koje imaju kotače. Dok nismo naučili ići na zahod kao odrasli, svaki smo dan jahali na kahlicama.

Ti simpatični toaleti (ponekad čak s ručkama) imali su svakojake oblike – od patkica i žaba do jednostavnih minijaturnih zahoda. Sigurni smo kako svatko od nas ima barem jednu fotografiju na kojoj nasmijan jaše svoju kahlicu.

Knjige i slikovnice

Netko ima omiljenu knjigu, dok je netko sačuvao slikovnicu. Poznate bajke su najčešće ono što čuvamo, no nema pravila. Može se raditi i o nekoj zbirci gusarskih priča ili dugoj listi rođendanskih poklona prepunoj vila i vilenjaka.

Za razliku od većine stvari koje smo sačuvali iz djetinjstva, knjige i slikovnice vjerojatno će biti podjednako lijepe i zanimljive i našoj djeci. Tko zna, možda čak doživimo da i naši unuci listaju iste knjige – ako ih ne zavedu animirani hologrami ili nešto slično.