Današnji poslovi traže sve veću količinu specijalizacije i ekspertize, no poslodavci na Dalekom istoku - čitamo na Cracked.com i još nekim forumima - stvarno idu do ekstrema u potrazi za rijetkim talentima. Recimo, morate znati razliku između lifta i stepenica, imati sve kvalifikacije za stajanje u redu ili naprosto nevjerojatnu sposobnost da ste bijelac. Svi koji se osjećaju nezaposleno i potcijenjeno glede svojih aduta, evo nekoliko ideja kako se poslovno uhljebiti u Kini ili Japanu
Dodavač maramica
Naše cure i dečki koji za vrijeme turističke sezone dijele bočice s vodom na graničnim prijelazima, nemaju pojma. U Japanu daleko bolje znaju kako se to radi. Ne s bočicama i na dva mjeseca, nego s maramicama i svakog dana. Dodavači maramica ophode ulice i dijele ekipi papiriće za brisanje suza, noseva ili što god vam se već briše u danom trenutku. Ne morate biti turist, ne mora biti ljeto i, najbitnije, ne moraju vam uopće trebati maramice.
Glumi bijelca
Ono što je kod nas Rolex od 20 tisuća eura ili zblajhana hostesa na prijemima, u Kini je tip s komparativnom prednošću da je - bijelac. Vlasnici kompanija koji žele izgledati uspješno, ne dovode na press konferencije, domjenke i PR evente zamamne Azijatkinje po kroju scenarija Jamesa Bonda, već muškarce koji izgledaju zapadnjački. Prisutnost istih sugerira da tvrtka ima poslovne odnose s bogatim zemljama Prvog svijeta, što je Kinezima naročito prestižno. Stvar je tim zanimljivija što je velikim zapadnim tvrtkama zabranjen pristup na kinesko tržište u nekoliko ključnih domena poput struje i telekomunikacija.
Cura od lifta
Japanska inačica malog od palube je cura koja stoji pored lifta sa životnom misijom da pritisne gumb za njegovo spuštanje kada ga korisnici napuste na kojem već katu. Ne znamo je li zanimanje beneficirano, jerbo pretpostavljamo da nakon 20 godina pritiskanja gumba dami može ozbiljno odebljati kožica na kažiprstu i uništiti joj seksualni život.
Pokazivači stepenica
Da ne bi netko vrisnuo 'diskriminacija!' s mišlju da se ženama daju najbolji poslovi, Japanci su se domislili muškoj varijanti posla oko dizala. Dakle, u slučajevima kada lift krepa, regrutiraju nekoliko tipova da stoje pored njega i da svakom tko prilazi pokažu prstom prema stepenicama, uz obavezno klanjanje i ispriku. Kako se stepenice nalaze nebulozno dalekih metar ili dva od dizala i kako je samo po sebi jasno da ljudi koji koriste lift čine to zato što ne znaju što su stepenice, posao je od vrhunske važnosti. Brijemo da im je jedini preostali izazov u karijeri da postanu astronauti.
Stajanje u redu za druge
Navodno su Kinezi naučili stajati u redu tek prije četiri godine, pa ne čudi da mnogi iznajmljuju novostečenu sposobnost. Ukratko, u Kini ćete moći iznajmiti osobu da umjesto vas stoji u redu za otprilike 15 kuna na sat. Osim što zvuči totalno bizarno, ima i smisla, budući da u nekim gradovima treba oko pet sati za doći na red za doktora dok registracija za stambeni smještaj ili upis djeteta u vrtić pretpostavlja kampiranje od nekoliko dana.
Sakupljači ljudskog izmeta
Nekad su nas učili da se hrana ne baca. U Kini su to shvatili sa svom ozbiljnošću, pa tako ne žele baciti niti hranu koju su obijesno izbacila naša crijeva. Posao sakupljača govana je da obilaze javne zahode i pokupe sve što su stražnjice gostiju drage volje ostavile za sobom. Naime, Kina je predvodnik u reciklaži ljudskog izmeta koji pretvara u gnojivo. Samo u 1994. su ga pokupili 3,3 milijarde tona. Da ne bude zabune, riječ je o zanimanju za koje postoji brutalna navala. Jedna je sanitarna tvrtka nedavno objavila natječaj za pet radnih mjesta i primila 391 aplikaciju. Prošle je godine, na drugom mjestu, za 10 pozicija primljeno 2500 prijava.
Direktor sprovoda
U Kini iz nekog razloga ne vole smrt, pa mnoge zgrade nemaju četvrti kat jer riječ četiri zvuči isto kao 'umri'. Nisu jedini koji od usuda bježe građevinskim trikovima. U SAD-u mnogi hoteli nemaju 13. kat. Jasno je, stoga, da mnogi koji se u Kini zaposle kao direktori sprovoda, nemaju tri čiste reći to svojoj bližoj okolini. Baš kao što je poklanjanje satova totalni tabu. Nitko ne želi da mu se broje sekunde, pa makar bile optočene bijelim zlatom i dijamantima.
Pljuvačka patrola
Bile su potrebne Olimpijske igre ne bi li Kinezi naučili stajati u redu, no dogodio se i još jedan kulturni šok. Odjednom, gradske su vlasti zabranile vjekovnu kinesku navadu – pljuvanje, gdje god i kada god. Prvo su uvedeni ulični promatrači koji bi pisali kazne od oko deset kuna svakome tko hračne, no zamisao je propala jer bi ih inkriminirani dočekao s neoborivim argumentom – 'nisam ja'. Doskočili su mu uvođenjem motoriziranih patrola: antipljuvačkih kombija opremljenih kamerama i parkiranih na kritičnim mjestima gdje prilazi najviše slinavih prijestupnika. Sada su napokon uz kaznu mogli priložiti i hardcore fotku. Ideja, čini se, toliko fura čuvare suhih pločnika da razmatraju i satelitsko praćenje pljuvačke populacije.
Policija baki
Kad već spominjemo Olimpijske igre, bilo je neugodno, a i fizički nemoguće, kineskoj policiji sigurnosno kontrolirati svaki gradski punkt. Zato je tu bio spreman odred baki s crvenim vrpcama oko nadlaktice. Obilazile su teren, promatrale što se zbiva te nježno rodbinski upućivali ljude o zabranama ili pak postavljale pitanja o tome što radiš, kamo ideš i kako ti se zove susjedova ćukunstrina. Povele su brigu i o ženama kojima se omaklo drugo (u Kini zabranjeno) dijete te ih ljubazno lansirale prema klinici za abortus, kako samo drage bake to znaju.
Inspektorice strasti
Ne znamo što su radile današnje pripadnice gerijatrijskog odreda za javni red i mir kada su bile mlade, no znamo što su radile one sutrašnje. Tj. što rade. Patroliraju ulicama u potrazi za parovima kojima se omakao jedan strasni poljubac previše. Baš tako, serija mladih dama obrazuje se na Sveučilištu u Nanjingu u svrhu jedne jedine zadaće – paziti da javno afektiranje ne prijeđe granicu državnog ukusa. Nikad ne znaš, možda se u Kini može oralno zatrudniti.
