Profesor psihologije sa sveučilišta u Marylandu pokušao je dati znanstveno objašnjenje toga zašto ljudi bolje pamte vic što je on lošiji. Smatra da dobri vicevi sadržavaju nenadani obrat zbog kojeg prethodna priča pada u zaborav
Robert Provine s marylandskog sveučilišta napisao je knjigu o smijehu u kojoj objašnjava zbog čega se teško prisjetiti dobrih viceva, dok nemamo problema s pamćenjem onih loših. Poanta je, kaže, u tome što loši vicevi imaju prepoznatljivu klišeiziranu strukturu zbog čega se bolje lijepe za memoriju. Oni dobri, pak, sadrže nekonvencionalan obrat i time korake koji su doveli do njega lakše baca u zaborav, piše Telegraph.
Dobre fore rade na suprotan način nego pjesma ili glazbeni komad. 'Lakše je slijediti pjesmu jer ima rimu i ritam. Uspješan vic, s druge strane, karakteriziraju nijanse i dobro pogođen trenutak. I dok smo uglavnom skloni zapamtiti općenito značenje i smisao neke stvari, kod dobrih fora ključni su upravo detalji', objašnjava profesor.
Na kraju, Provine je dao svoj primjer dobroga vica:
Dvojica muškaraca hodaju šumom, kad se odjednom jedan sruši. Prestao je disati i drugi nazove hitnu pomoć:
- 'Prijatelj mi je mrtav. Što da radim?'
- 'Ostanite mirni', kaže operaterka i doda: 'Prvo mi potvrdite da je sigurno mrtav.'
Nakon početne tišine, začuje se pucanj.
- 'OK, što sada?'
E sad, da vidimo tko će ga prvi zaboraviti.
