Možda ste sudjelovali u referendumu protiv NATO-a, bacili trulo jaje na zgradu Hrvatskog sabora ili paradirali s par antikorporacijskih transparenata, ali tako demonstriraju još samo barbari. Građanski neposluh, civilna direktna akcija i gerilsko protivljenje vladajućoj ideologiji počeli su se ostvarivati daleko opasnijim sredstvima nego što su to leci, megafoni, zviždaljke ili koncerti revolucionarno loših bendova. To vam najbolje mogu ispripovijedati sljedbenici gerilskog vrtlarstva (guerrilla gardening) koji pod okriljem noći, ilegalno i protiv svih civilizacijskih uzusa već tridesetak godina po raznim stranama svijeta na tuđoj zemlji sade cvijeće, voće ili povrće. Strašno. Nema vas mjesec dana i eto na vašem neobrađenom i zapuštenom tlu odjednom par redova orhideja.

Političko vrtlarstvo koje nenajavljenim desantima na tuđu korovnu i zanemarenu imovinu želi okolišno osvijestiti ljude počelo je 1973. s grupom Green Guerrilla u New Yorku, koja je svoj prekršajni dosje započela samoinicijativnim pretvaranjem napuštene čestice zemlje na području Bowery Houstona u predivan vrt. Gerilsko vrtlarstvo u međuvremenu je postiglo sjajne i hranjive rezultate diljem svijeta. Danas u sjevernom Utahu možete slobodno brati jabuke s niza voćaka posađenih uz veće gradske kanale, dok uz one manje rastu šparoge. Mnogi horti(ne)kulturni nindža posadio je cvijeće po gradskim parkovima od Londona do Melbournea, voće i povrće uz biciklističke staze, no što reći na pothvat tisuću stanovnika Kopenhagena koji su u jednoj noći 1. lipnja 1996. preobrazili komad zemlje u centru grada u vrt! Poruka  vrtlarske gerile jasna je – nema izgovora za manjak rotkvica, koraba i mrkvica po gradskim površinama. Ili, kako sami parafraziraju parolu o uzaludnom otporu: Resistance is fertile

Modni pandan ilegalnom urbanom cvijeću, voću i povrću definitivno predstavljaju gerilci pletilje. Ekipa skupljena pod nazivom Knitta 2005. u Houstonu pomislila je kako je gradskom inventaru malo zima na otvorenom zraku, te da se ulice kojim slučajem ne bi prehladile, počeli su plesti čarape i rukavice za stupove, prometne znakove, kvake i drške za vrata. Svoju su misiju opisali kao želju da uličnu umjetnost učine 'malo toplijom i mekšom'. Osnivačice AKrylik i PolyCotN pokrenule su stvar s namjerom da se oslobode frustracije nedovršenih džempera i, dakako, da udare kontru klasičnim uličnim umjetnicima. Tako su nastali i prvi vuneni grafiti, a grupa se danas diči i s oko dvanaestak imitatorskih skupina po Skandinaviji, Japanu, Južnoj Africi i Americi.

Shvatite to kao umjetnost, afirmaciju ručnog rada u vremenu konfekcijske proizvodnje ili kao psihijatrijsku dijagnozu tetkica s puno slobodnog vremena i još više klupka vune, no barem ćete sljedeći put kada se budete šetali Kineskim zidom i primijetili da je jedan kamen opleten vunom, znati čije je to maslo, a ne hodati s upitnikom iznad glave sljedećih par dana.

Još jedna od lakopernih gerilskih postrojbi koja želi tiho, slatko, nenametljivo - ergo neučinkovito - promijeniti svijet djeluje u Velikoj Britaniji. Vrećicu po vrećicu ovi entuzijasti koji sami pletu svoje cekere dočekat će vas ispred dućana i besplatno vam ponuditi svoje rukotvorine u želju da suzbiju vrećasto plastificiranje planeta. Na svom webu imaju i kratke upute za to kako možete sami izraditi svoju platnenu torbu za kupnju.

Kada ste napokon kriomice posadili plantažu banana uz dionicu autoputa, ispleli štumfe za gradsku signalizaciju vašem kvartu te sašili vreće za pola susjedstva, možete se mirne savjesti priključiti novoj trupi osviještenih komandosa – gerilskim graditeljima drvenih kuća za beskućnike. Pod imenom Mad Housers poludite zajedno s volonterima iz Atlante koji grade kolibe po neiskorištenom gradskom zemljištu i napuštenim parcelama. Godišnje ih izgrade oko dvanaestak, a među stotinjak članova, njih 15 je arhitekata. Doduše, malo je tu prekršajne pikanterije s obzirom na to da unaprijed traže dozvolu vlasnika zemljišta. Razumljivo, vjerojatno nije isto raskopati ilegalne tratinčice i nekome bagerom posložiti kuću u grumen dasaka.

Kod nas su civilne gerilske akcije još uvijek rezervirane za teme teške kategorije – NATO, EU, korporativni kapitalizam i slične aveti - dok zeleni militanti ne dijele bukete, već se angažiraju ipak malo pretencioznije. Tzv. 'seksi gerila' poigrala se, na primjer, marketinškom kampanjom INA-e ispremećući slova na njihovim džambo plakatima pa je 'učimo od prirode' postalo 'mučimo prirodu'. Vlasta Toth pak iz stranke Zelena akcija objasnila je da nemaju puno manevarskog prostora za žongliranje na rubu zakona jer funkcioniraju kao politička stranka. Ipak, nastavlja, mi nismo Šveđani i nemamo još njihovu demokratsku svijet da bi nenasilne maštovite intervencije proizvele značajniji učinak.

U Hrvatskoj su dežurni subverzivci sporadično udruženi anarhisti i ljevičari i prije nego što se late heklanja, oni bi radije osnovali nove Crvene brigade. Sve OK. Sad još samo da se dogovorimo tko će do dućana po igle i crvenu vunu i diverzija može početi.