Funtime UKRSTIMO VILICE!

10 naj jela za koja se grabamo

Repići srdela, pregoreni krumpiri, knedle u juhi, pileći bataci... Postoji nekoliko jestivih fenomena oko kojih ćemo se pograbati za stolom, bez obzira na sve druge ponuđene finote. Nemalo je vilica zazveketalo u želji da se napikne zadnja ćufta ili srčika zelene salate. Zašto? Pa, imaju 'ono nešto', baš kao što ga ima i najobičniji okrajak kruha

Knedli u juhi
Mračni predmet želja koji se povlači po dnu lonca s juhom. Naravno, svi pristojno umaču šeflju, a u glavi im litanije sv. Josipu da ih barem dopadne još jedan komad. Nije pretjerano divno vidjeti da netko smišljeno rovari po loncu, što ne znači da nije spreman pokupiti apsolutno sve knedle u dva, tri nalijevanja u tanjur, koliko već iznosi standardna porcija juhe. Može doduše čekati repete, ali do onda će se izredati i ostali sustolnici, a od knedla će ostati tek legenda.

Pileći batci
Čisto šteta što se pilići ne rađaju s batakom umjesto glave, krila, repa, leđa, unutrašnjih organa, pa da efektno riješimo 90 posto obiteljskih šora oko stola. Možda bi ih trebali početi križati sa stonogama. Bataka nikada dovoljno i uvijek se mora naći barem jedan nesretnik kojeg dopadne suhi parket bijelog mesa ili grickanje anorekričnih krilaca. Dobro ajde, krilca nešto malo nekad hrskaju, al' tko ih se ikad najeo?

Repići srdela
Kod starijih ovo više ne pali, no klinci u principu ne doživljavaju ribice od repa naviše. Kao jedini smisleni jestivi dio srdela, repovi su bili totalni predmet fiksacije i natjecanja tko će ih više popaliti iz okolnih tanjura. Da ne pričamo o roditeljskom užasu kada balavac uzme ribu, smaže joj rep i vrati je nazad u zajedničku posudu.

Zagoreni krumpir
Znamo da nije stvar na koju ste ponosni, djetinjasta je, smiješna i blago kancerogena, ali konačno si priznajte, obožavate zagorene krumpire. Plata stiže na stol, a vi okom sokolovim primjećujete malo polukarbonizirano čudo i čujete zov sirena. U glavi se počnu gomilati svakakva životna pitanja poput 'hoće li ga i drugi skužiti prije nego ga ja nabodem?' Kako da vam to kažemo...Da, hoće.

Srčika zelene salate
Ovo je već opaka lutrija. Koga će dopasti hrskava jezgra zelene salate koja se podlo sakrila negdje u zdjeli? Rovarenje vilicom će vas automatski diskvalificirati, to se jednostavno ne radi. No ako se dovoljno skoncentrirate i škiljavo izoštrite vid, možda je skužite kako viri negdje između listova. Onda je, naravno, kao fol spontano i totalno slučajno nabodete i proslijedite na oralnu obradu.

Krakovi liganja
Kolutići su fakat ok, ali fino preprženi krakovi, onako istovremeno i hrskavi i mekani, e tu počinje kolektivni masakr. Matematička znanost o lignjama nam govori da će uvijek biti više kolutova nego krakova ako smo kupili lignje u komadu. Na to se pak nadovezuje sva tradicija tržišne ekonomije koja sugerira da će zbog manjka krakova u brotvanu, isti biti traženija roba. Nema sreće za krakoljupce, osim u onim iznimnim bogomdanim situacijama kada dijelimo stol s vanzemaljcem koji nešto i ne voli mljackati pipke.

Faširanci uz čužpajz
Nutricionistički osviještene mame vrlo dobro znaju kako podebljati ručak koji se svodi na malo gušću juhu od koje si još duplo gladniji nakon pola sata. Jednostavno, kada rade čušpajz, sa strane popeku par faširanaca. No sve velike ideje dolaze s još većim problemima. Faširanaca nikada nema dovoljno, to su još znali stari Feničani, pa počinje teška kombinatorika koja se svodi na jednadžbu s jednom nepoznanicom - koliko ih mogu pojesti prije nego ostali polude?

Grudice koncentrata
Juhe iz vrećica su, nećemo si lagati, bolesno dobre. E348, E923, Exyz, brdo kemije i pojačivača okusa, sve to stvara totalno patološku ekstazu, no vrhunac je, znate i sami – kad nabasate na nerastopljenu grudicu jušnog koncentrata. Koga će zapasti ti mali narko grumeni, nije lako odgovoriti. Dok knedle još nekako i vidimo ili ih barem možemo napipati šefljom, ovdje nemamo apsolutno nikakvo orijentacijsko pomagalo. Fenomen grudica doduše ne vrijedi samo za juhe. Griz, čokolino, žganci... Sve je to prepuno orgazmičkih iznenađenja.

Krajac kruha
Nikada nismo pohvatali mentalni sklop ekipe koja vadi samo mekanu sredinu kruha, a koru šiba u kantu za smeće. Dobro ako nemaš zube, ali zbog dobro prepečene korice fakat bi se isplatilo napraviti si gebis. Kako će priznati svi bolji gurmani, kruh je najbolji na krajevima. To hoće biti komplicirano ako živite s ljudima istog stupnja razvoja. Naime, nema dovoljno krajaca. A kupovati svaki dan po četiri štruce ne bi li se spasila obiteljska idila ne izgleda perspektivno.

Francuska salata
Ne znam, ta stvar redovito nestaje u enormnim količinama. Kao da joj pripadajući beštek nije vilica, nego lopata za čišćenje snijega. Na koncu konca, skužit ćete i sami – od svih božićnih oblizeka koje ste pospremili u frižider ili na balkon, prvo će nestati francuska salata. Vjerojatno jedini prilog u povijesti ljudskog hranjenja koji se čisti s tanjura brže od glavnog jela. Blagdanski savjet: ne razbijajte glavu o tome što se možda niste sjetili kupiti. Slane inćune s kaparima, kozji sir omotan pršutom, šunku s pistaciom, pesto umak, namaz od zelenih maslina ... Ma zaboravite. Napravite tonu zdravoseljačke francuske i mirna Bosna. Ponavljamo - tonu, ni slučajno gram manje...
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više