Priča o Ikei započela je 1943. godine u gradiću Älmhult na jugu Švedske. Njezin osnivač Ingvar Kamprad tad je imao samo 17 godina, a početni kapital je dobio od svog oca kao nagradu za dobar uspjeh u školi. I prije toga Kamprad je pokazivao da ima nos za biznis. Sumještanima je prodavao šibice koje je jeftino nabavljao u većim paketima iz Stockholma.

Ime tvrtke Ikea u stvari je akronim sastavljen od njegovih inicijala (ngvar amprad) te početnih slova imena farme na kojoj je odrastao lmtaryd i rodnog sela gunnaryd. U početku Ikea je prodavala kemijske olovke, novčanike, okvire za slike, satove i ostale drangulije. Namještaj je prodajnom asortimanu dodan 1948. godine, da bi nakon sedam godina Ikea počela dizajnirati vlastite krevete, ormare, stolice i ostalo.

Kamprad se oslanjao na domaću proizvodnju, a njegova strategija da slijedi konkurenciju u kvaliteti, ali po nižim cijenama pokazala se dobitnom. Prvi salon namještaja otvorio je 1953. godine. U sljedećim desetljećima Kampard je poslovanje obogatio uvođenjem obiteljskih restorana i dječjih igraonica, a kataloška prodaja također je njegova ideja.

Danas je Ikea širom svijeta poznata po jeftinom, modernom i funkcionalnom namještaju, iako ima sve više prigovora na njegovu kvalitetu. Legenda kaže da Kamprad svaki novi komad namještaja sam pogleda i sklopi prije nego što krene u proizvodnju.

Sve do 1999. godine švedska tvrtka koncentrirala se na skandinavsko tržište, Veliku Britaniju, Njemačku i SAD da bi potom krenula u agresivnu ekspanziju. Trenutno godišnje otvara 20 novih trgovina, što je plan i za ovu godinu, a među njima su i dva divovska trgovačka centra od 40.000 metara četvornih u Kini.

Za daljnje osvajanje globalnog tržišta Ikea planira izgraditi model internetske prodaje te proširiti asortiman DVD playerima, televizorima i dr.

Kampard danas ima 82 godine i nalazi se na sedmom mjestu Forbesove liste najbogatijih ljudi na svijetu sa 40 milijardi dolara vrijednim imetkom. Živi povučeno sa suprugom u Švicarskoj, a pažnju medija privlači svojim skromnim načinom života. Kad leti avionom, putuje u ekonomskoj klasi, vozi 13 godina stari Volvo i uredno koristi popust za umirovljenike prilikom kupovine karte za javni prijevoz. Na tržnicu odlazi poslijepodne, kad su cijene voća i povrća niže.

Javno je priznao da ima problema s pićem te da je u mladosti bio simpatizer nacista, zbog čega se ispričao svim svojim zaposlenicima i kupcima.

Usprkos godinama i najavama da se povlači iz biznisa, njegova je još uvijek zadnja prilikom donošenja važnijih poslovnih odluka. Rado posjećuje svoje trgovine i druži se sa zaposlenicima, od kojih traži da ga zovu imenom.