Balković ističe da u navedenom programu tek oko 12 posto predmeta čine oni računalni. Kao kuriozitet, navodi da se u okviru spomenutog srednjoškolskog programa sluša i predmet Finomehanična tehnika dok predmeta s nazivom primjerice Programiranje ili Baze podataka u programu nije moguće pronaći, pa taj program sasvim sigurno ne daje odgovarajuća znanja za uspješno zapošljavanje u struci odmah nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja niti ima stvarne veze s računarstvom i informatikom.
Balković i ostali članovi Sektorskog vijeća za elektrotehniku i računarstvo iznenađeni su naslovima u medijima kojima se konstatira višak školovanih u informatici. Opovrgavajući navedene medijske zaključke, dekan Balković iznosi relevantne podatke o zapošljavanju informatičara i potrebama za njima
Reakciju dekana Balkovića pročitajte u nastavku:
I osobno sam, zajedno sa timom stručnjaka, sudjelovao u izradi analiza koje su objavljene na stranicama Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih pod nazivom 'Profil sektora elektrotehnike i računalstva', iz kojeg je i proizašla ovakva pogrešna interpretacija. Analizom podataka o zapošljavanju srednjoškolskih učenika unutar strukovnog obrazovanja u području elektrotehnike i računarstva dobili smo po prvi puta jasne pokazatelje o tržištu rada i o obrazovnom sustavu u sektoru. Oni su pokazali da su pojedini srednjoškolski programi uspješniji u izgradnji zapošljivosti, dok drugi to nisu. Ipak, razlike su razmjerno male tako da u našem sektoru u razdoblju od 2006 do 2010. 50% učenika nađe posao u roku od 1 godine od prijave na Zavod za zapošljavanje, dok je ukupni prosjek u strukovnom obrazovanju bio u istom razdoblju 49%.
Što se tiče pojedinih programa u našem sektoru, najuspješnije zapošljavanje ima program u kojem se 57% učenika zaposli u godini dana od prijave, dok je najlošiji program sa 46%. Isto tako treba reći da je najuspješniji program zadnji puta revidiran 2005 godine, dok je najmanje uspješan program 'Tehničar za računalstvo' uspostavljen davne 1996. godine. Drugi, još važniji podatak je analiza zanimanja u kojima se po prvi puta zapošljavaju učenici koji završe srednjoškolsko obrazovanje u sektoru, a ne nastavljaju na studij.
Interpretacija objavljena ovih dana u medijima pretenciozna je i pogrešna. Naime, istina je da od učenika koji završe program 'Tehničar za računalstvo' samo 5,7% njih dobije prvi posao na radnom mjestu koje je direktno vezano za računalstvo, dok ih se najviše zaposli na poslovima prodavača 13% i konobara 6,9%, odnosno na raznim poslovima u elektrotehnici. Treba naglasiti da se ovi postoci odnose na manje od jedne trećine učenika koji odmah idu na tržište rada, jer njih više od dvije trećine nastavlja izgradnju karijere na studijima i to otprilike polovica na sveučilišnim, a polovica na stručnim studijima. Izvlačenje zaključka da Hrvatska školuje previše informatičara na temelju činjenice da se učenici jednog programa u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju zapošljavaju 1% slabije od prosjeka svih učenika u strukovnom obrazovanju, i to na radnim mjestima za koja se nisu školovali je vrlo površno i daje sasvim krivu sliku o potrebama informatičke i računalne industrije. Tim više što program 'Tehničar za računalstvo' uopće nije obrazovni program dominantno u računalstvu ili informatici, pa zapošljavanje u ovom programu zapravo govori vrlo malo ili ništa o potrebama ICT industrije.
Nažalost se radi o starom programu iz 1996. koji ima u odnosu na ukupni sadržaj samo oko 12% predmeta i tema koje su direktno vezane uz računalstvo, oko 50% su općeobrazovni sadržaji (kao što je to i kod drugih strukovnih programa), a ostalo je čista elektrotehnika. Kada tome dodate činjenicu da je obrazovna struktura zaposlenih u podsektoru računalstva najviša u odnosu na sve ostale podsektore, s preko 50% visoko obrazovanih, jasno je da će poslodavci teško na zahtjevna radna mjesta u računalstvu i informatici uzeti učenike sa završenom srednjom školom, u programu kojim dominira elektrotehnika i koji je kreiran pred više od 15 godina.
U konkretnom slučaju evidentno nije problem u prevelikim kvotama nego u jednom neadekvatnom programu. To naravno ne znači da na nekim drugim mjestima ne postoje i problemi sa prevelikim ili premalim kvotama odnosno malom broju novih radnih mjesta koja se otvaraju radi odlaska postojećeg kadra u mirovinu, dijelom i radi krize. Ipak i tu treba znati da upravo programi u sektoru elektrotehnike i računarstva izgrađuju nove buduće inženjere , stručnjake u području znanosti i tehnologije koje Hrvatska itekako treba za stvaranje dodatne vrijednosti i kojih imamo oko 50% u odnosu na prosjek EU prema Eurostatovim podacima. Dodatno, oprez pri davanju olakih zaključaka daje i podatak upisa na državnoj maturi od ove godine koji pokazuje da preko 20% učenika koji završe program iz elektrotehnike upisuje studije baš u Računarstvu. Postojeći program 'Tehničar za računalstvo' je dobra podloga za nastavak obrazovanja na studiju, ali ovakav kakav je bio do sada je vrlo loša podloga za zapošljavanje nakon srednje škole u ICT industriji, i to nije sporno. Ipak, mislim da je svakome jasno da to nema veze s viškom školovanih informatičara.
Na izradi novog programa koji bi zamijenio ovaj radilo se intenzivno protekle skoro dvije godine kroz IPA projekt izrade novog kurikuluma. Poticaj predlaganju novog programa došao je iz srednjih škola i od učenika koji su bili vrlo nezadovoljni sa programom koji su upisali, kada bi pred kraj školovanja uvidjeli da se nisu školovali u računalstvu nego u elektrotehnici.
Tri srednje strukovne škole, zagrebački FER, Visoko učilište Algebra, HUP i IEEE su pripremili novi vrhunski program sa dva usmjerenja (sistemski i programski), te sa nizom atraktivnih izbornih sadržaja (od web dizajna do razvoja aplikacija za mobilne uređaje). Uz program je razvijeno i preko 2000 stranica priručnika i drugih nastavnih materijala za preko 20 novih predmeta iz računalstva.
Elektrotehnike u programu gotovo da i nema, jer koga to područje zanima može birati između nekoliko postojećih i jednog potpuno novog programa u elektronici. Program Tehničara za računalstvo, kao i dva druga nova programa, po jedan u elektronici i mehatronici su upravo na akreditaciji u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i vjerujem sam da će od jeseni biti u školama, jer složit ćemo se da je stvarno i skupo i štetno u lošem programu za računalstvo školovati buduće konobare.
O stabilnosti sektora govori činjenica da je u ICT-u izgubljeno tri puta manje radnih mjesta nego u ostatku gospodarstva, da su plaće iznad prosjeka i da je potražnja za kadrom i u krizi značajna, što se najbolje vidi iz pokazatelja portala MojPosao za kriznu 2011. godinu. Naime, na portalu je u 2011 otvoreno 11% više radnih mjesta u kategoriji 'IT i telekomunikacije', u odnosu na prethodnu 2010 godinu. Uzmemo li u obzir da je na cijelom portalu porast broja oglasa u istom razdoblju bio 4% onda možemo reći da je IT tržište rada raslo 2,5 puta brže. Također, predviđanje koje je predstavio potpredsjednik Europske komisije zadužen za Digital Agenda for Europe, Neelie Kroes, da će do 2015. u EU nedostajati 700.000 informatičara sigurno je također za respektirati, jer će implikacije ovog nedostatka osjetiti svakako i Hrvatska, pogotovo ako površnim tumačenjima ozbiljnih analitičkih podloga budemo sami sebi pucali u noge.