VARUFAKIS ZA TPORTAL

'Hrvati su ponosan narod, ne bi trebali kimati glavom idiotima u Bruxellesu'

06.12.2016 u 06:53

Bionic
Reading

U sklopu Filozofskog teatra Hrvatskog narodnog kazališta ovog vikenda gostovao je kontroverzni ekonomist i bivši grčki ministar financija Janis Varufakis. Govorio je o problemima suvremenog društva, a u intervjuu za tportal opalio je po Europskoj uniji i njezinim vođama koje smatra 'nesposobnim autokratima'. Varufakis se zalaže za obnovu Europe u kojoj bi se ljudima vratila nada u budućnost kroz stvaranje kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta

Kako komentirate rezultate referenduma u Italiji kojim je odbijena ustavna reforma vlasti i rezultate predsjedničkih izbora u Austriji u kojoj je kandidat krajnje desnice ipak izgubio?

Drago mi je da je fašist u Austriji izgubio, ali nije mi drago da je fašist dobio 46 posto glasova. Zaprepašćuje me da smo došli do stanja u kojem fašist dobije 46 posto i zamalo pobijedi, a mi to smatramo dobrom viješću. Talijanski referendum bio je predvidljiv. Talijanska ekonomija nije održiva u okviru eurozone. Matteo Renzi imao je priliku učiniti pravu stvar – otići do šefova Europske unije i reći im: 'Vaša pravila ne funkcioniraju.' On je to rekao naknadno, ponašao se kao razmaženo dijete i tražio da se samo zbog njega pravila zaobiđu. Jedno je pričao u Rimu, a drugo u Bruxellesu. To se događa sa svim političarima u Europi, odbijaju se suprotstaviti arhitekturi Europske unije i zbog toga nestaju. Jedino se još drži Angela Merkel.

Zašto je toliko važno mijenjati postojeću strukturu EU-a, koja je vaša vizija?

Prvo i osnovno, EU se mora stabilizirati. To znači da nam trebaju investicije, i to velike. Bez investicija i dalje će nas mučiti pad potražnje za radnim mjestima, čija kvaliteta ionako stalno pada. Treba nam 'New Deal' koji će predvoditi Europska investicijska banka (EIB) uz podršku Europske središnje banke (ECB).

Kako bi to izgledao u praksi?

Jednostavno, trebaju nam ulaganja u zelene tehnologije i obnovljive izvore energije, i to u visini od pet posto BDP-a eurozone. Kako to postići? Tako što će ECB stajati pokraj EIB-a i kupovati obveznice kojima će se financirati projekti. To se može napraviti sutra. Tu nema ničeg ilegalnog, ili bi zbog toga trebalo mijenjati masu sporazuma. Zato ne treba federalizirati Europu. To bi utjecalo i na Hrvatsku jer je EIB banka cijele Europske unije.

Što kada se Unija stabilizira?

Recimo da se taj 'New Deal' dogodi sutra ujutro, za što nema nikakve prepreke. Ljudima bi se vratila nada, ponovno bi prodisali punim plućima. Tek kada se ljudi opuste, možemo razgovarati o novoj Europi i mojoj viziji. Ja želim Europski parlament. Sada ga nemamo, a iako se on tako zove to nije parlament, to je šarada. Trebaju nam institucije koje će biti operativne i koje će odgovarati parlamentu Europske unije, a ne da odgovaraju samo njemačkom ministru financija kao što to rade sada. Bez toga nam nema budućnosti i čudi me da se to ne prihvaća kao zajednički stav.

EU već ima takozvani Junckerov plan koji bi nas trebao izvući iz blata. Mislite da on nije dovoljno dobar?

Junckerov plan je šala. On postoji samo u Junckerovoj mašti. Plan je smiješan, ne funkcionira niti će ikada funkcionirati, niti itko u Bruxellesu vjeruje u njega. To je tipično europsko uljepšavanje. Znamo da imamo problem i pravimo se da on ne postoji. Kod Jean-Claudea Junckera (šefa Europske Komisije, op. a.) je dobro da on ima trenutke lucidnosti. Sjetite se da je jednom izjavio Kada stvari nisu dobre, mi lažemo. On je to izjavio, ne ja.

Kakvim vam se čini politika Europske središnje banke, tj. politika negativnih kamatnih stopa?

Zasad drugog puta osim uvođenja negativnih kamata na novac nema. ECB je ograničen vlastitim pravilima i ne može se ponašati kao prava središnja banka. Mislim da oni rade najbolje što mogu s obzirom na ta grozna pravila. U Europi nikada u povijesti nije bilo više ušteđenog novca i manje investicija. Ta je štednja ponuda novca koji treba iskoristiti za investicije. Kada je ponuda bilo čega vrlo visoka, vrijednost te robe pada. Nažalost, novac nije krumpir. Kada je krumpir jeftin, za njim raste potražnja. Novac je posebna vrsta krumpira, jer kada je jeftin, nitko ga ne želi. Ulagači se boje jeftinog novca i negativnih kamata jer misle Pogledajte koliko novca, a nitko ne ulaže. Nećemo ni mi. Baš zbog toga nam treba plan investicija koje će voditi EIB.

U što bi se trebalo ulagati?

Europa bi sada trebala raditi ono što radi Kina. Ulagati u obnovljive izvore energije. Kina je u posljednje tri godine iz obnovljivih izvora energije proizvela više struje nego Njemačka i Francuska zajedno iz svih izvora. Oni galopiraju i već su postali globalni lider u toj tehnologiji. Gdje je Europa u svemu tome? Imamo dva bilijuna eura, a ne činimo ništa. Imamo previše novca, a mi ne radimo ništa. Treba se mobilizirati. Želimo biti energetski neovisni od Rusije i Vladimira Putina? Uložimo u energiju! To što ništa ne radimo je optužnica za idiotsku, nesposobnu i autoritativnu atmosferu u Bruxellesu.

Podaci govore da većina novca iz Junckerova plana odlazi u najrazvijenije zemlje. Kako promijeniti taj trend, kako razviti europsku periferiju?

Tu se treba ugledati na Amerikance, oni su pragmatični ljudi. Kada Boeing dobije ugovor od Pentagona vrijedan milijarde dolara za proizvodnju ratnih aviona, u ugovorima uvijek stoji: Krila za ove avione ćete raditi u novoj tvornici u Tennesseeju, motore u Missouriju i tako dalje. Zašto to rade? Ne radi se to zato što netko u Pentagonu voli Missouri već zato da se pomognu nerazvijeni krajevi. Da se u tim krajevima zaposle ljudi kako bi mogli trošiti novac primjerice u bogatoj Kaliforniji koja će tako pak zadržati svoj standard. To Europa još uvijek ne shvaća.


Kako ćemo onda natjerati političare u Bruxellesu da počnu misliti?

Ako Hrvati vjeruju da je Bruxelles vrelo mudrosti, neka vaši političari idu tamo i kimaju glavom. Ali znamo da Hrvati to ne misle. Hrvati su ponosan narod i trebali bi imati ponosne političare koji će otići tamo i zadržati svoj stav. Vi, mi, cijela Europa će biti u problemima dok ne pronađemo takve političare.

Vratimo se na početak razgovora; austrijski ljevičari jedva su preglasali krajnju desnicu. Socijaldemokratske stranke u ozbiljnoj su krizi. Zašto je socijaldemokracija pala toliko nisko?

Socijaldemokrati su propali. Austrija je izvrstan primjer. Njihov kancelar Bruno Kreisky transformirao je tu zemlju u socijaldemokraciju. On je razumio ulogu vlade, a vlada mora posredovati između poslodavaca i radnika. Vlada mora osigurati da radna mjesta budu dobra i kvalitetna, a da privatni biznis bude profitabilan. Vlada mora oporezivati kapital kako financirala javne potrebe, poput obrane, zdravstva i obrazovanja. Kapital i rad se stalno natežu, a vlada je ta koja ih mora držati u ravnoteži. No socijaldemokratske vlade su odustale od posredovanja.

Zašto?
Već početkom 90-ih godina socijaldemokrati su shvatili da javni sektor mogu financirati zaduživanjem. Bankarima su dopustili da rade što hoće, a zauzvrat su dobili kredite kojima su financirali državu. Sve je to išlo razumno dobro dok bankari nisu upali u probleme. Naravno, u pomoć su zvali državu koja nije imala kapaciteta niti moralnog autoriteta odbiti ih. U tom trenutku socijaldemokracija je propala. Dok se socijaldemokrati ne moderniziraju i ne shvate da se država ne vodi rezanjem mirovina i socijale od njih neće biti ništa. Ništa od tehnokrata koji će vladati mimo, pa čak i uz prijezir prema ljudima. Ja se zalažem za to da se ljudi mobiliziraju, da uzmu stvari u svoje ruke i uvedu demokraciju u ekonomiju.