VIJETNAMSKO ČUDO

Petoljetkama do 35 godina neprekinutog ekonomskog rasta

13.08.2016 u 07:00

Bionic
Reading

Manjak optimizma koji već godinama karakterizira hrvatsku ekonomsku svakodnevicu i bijedne brojke na kojima ona počiva tjeraju nas da zaboravimo da su ekonomska čuda, barem ona izvan Kine, moguća. A upravo tako nevjerojatno zvuči podatak da Vijetnam, država na jugoistočnom rubu Azije već trideset pet godina bilježi neprekinut ekonomski rast

Punim imenom Socijalistička Republika Vijetnam je, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), zadnji puta negativnu stopu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP) zabilježio još davne 1980. BDP je tada skliznuo za 3,5 posto da bi u svim godinama koje su uslijedile sve do danas ta stopa bila pozitivna i nikad manja od dva posto.

I ne samo to. Od 1988. stopa rasta vijetnamskog BDP-a samo je 1999. bila ispod pet posto, a ispod te razine nije se spuštala čak ni u globalno kriznim 2008. i 2009. U ovoj, 36. uzastopnoj ekonomski pozitivnoj godini očekuje se da će vijetnamski BDP, ne dođe li do kakvog katastrofalnog preokreta, rasti više od šest posto.


Azijski tigrovi izraz je koji, iako se koristio još i sedamdesetih i osamdesetih godina, svoju veliku popularnost dobio tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Inicijalno se odnosio na četiri teritorija – Južnu Koreju, Hong Kong, Singapur i Tajvan – koja su zahvaljujući svojim razvojnim politikama ostvarivali snažan ekonomski rast i iz siromašnih azijskih regija postali svijetli primjeri ekonomskog uspjeha.

Liberalizacija svjetske trgovine posebno je povećala interes za jeftinom radnom snagom Jugoistočne Azije tijekom devedesetih te su tigrovi postale i druge tamošnje države. No financijska kriza iz 1997. zbog koje su najviše stradale ekonomije Indonezije, Tajlanda i Južne Koreje, naglo im je izbila zube te još od tada nekadašnji tigrovi u borbi s promjenjivim ekonomskim uspjehom, tu i tamo više podsjećaju na mačiće.


U međuvremenu je azijsku ekonomsku scenu gotovo u potpunosti ispunila Kina zbog čega je priča o Vijetnamu ostala uglavnom nepoznata. No upravo je ekonomski uspjeh Kine jedan od mnogih razloga zašto Vijetnamu, posebno u posljednje vrijeme, ide tako dobro. Unatoč neprekinutom ekonomskom rastu u protekla tri i pol desetljeća, cijena radne snage u Vijetnamu i dalje je niska. Samo od 1990. stanovništvo Vijetnama je poraslo za 25 milijuna ljudi na današnjih više od 91 milijun.

Ti niski troškovi radne snage posebno dolaze do izražaja posljednjih nekoliko godina pošto se zbog rasta nadnica u Kini investitori sve češće odlučuju nove tvornice otvarati u južnom kineskom susjedu. Iznos izravnih stranih ulaganja u Vijetnam stoga je lani bio rekordnih 14,5 milijardi dolara, da bi samo u prvoj polovici ove godine već dosegnuo 11,3 milijarde, dvostruko više nego u istom razdoblju 2015. Zemljopisni položaj Vijetnama omogućuje jako dobre kopnene i morske veze s južnom Kinom koja obiluje tvornicama i odakle se lako mogu snabdijevati vijetnamski proizvođači.


Tako se u posljednje vrijeme tradicionalnim proizvođačima tekstila, namještaja ili auto dijelova u Vijetnamu pridružuju i tehnološke kompanije poput Intela ili Samsunga. One će zapošljavanjem i širenjem proizvodnje dodatno ojačati izvoznu sliku azijske države što je opet dodatni pozitivan poticaj za sve jaču srednju klasu u Vijetnamu koja dalje potiče ekonomiju vlastitom potrošnjom. Podaci vijetnamskih vlasti pokazuju da je domaća potrošnja samo lani porasla gotovo 10 posto.

Za dio gospodarskog uspjeha odgovorna je ekonomska politika koja je još od početka devedesetih vrlo otvorena za međunarodnu trgovinu i investicije. Podaci Svjetske banke pokazuju da se u trgovini stvara više od 150 posto vijetnamskog BDP-a, što je najviša razina među državama te razine razvoja (Hrvatska, za usporedbu, koju se smatra bitno razvijenijom državom od Vijetnama u trgovini stvara manje od 70 posto BDP-a).


Jedan od vrlo važnih faktora koji čine Vijetnam privlačnim jest stabilnost dugoročnog planiranja. Mada je početkom ove godine bilo ponešto neizvjesnosti prilikom promjene čelništva tamošnje vladajuće partije, Vijetnam se i dalje oslanja na poznate petoljetke, odnosno petogodišnje općenite planove razvoja. Takvi planovi dobar su indikator o smjeru razvoja i ulaganja što umanjuje neizvjesnost prilikom odluke o investicijama.

Dijelom na tragu tih planova Vijetnam je s godinama polako prestao svoju ekonomiju vezati uglavnom uz poljoprivredu te se danas više od polovice BDP-a ostvaruje u uslužnom sektoru. Za takvu promjenu dijelom je zaslužna i odluka o snažnom ulaganju u školovanje. Javna potrošnja na obrazovanje u Vijetnamu iznosi 6,3 posto BDP-a, a tamo su se posebno usredotočili na programe kojima potiču općenito upisivanje djece u škole.


Snažan rast, a najnovijim petogodišnjim planom očekuje se prosječnih sedam posto u razdoblju od 2016. do 2020., donio je i probleme. Jedan od većih bio je rast cijena nekretnina što je 2011. dovelo do kolapsa tržišta, a zbog čega je posljedično nastradao bankovni sustav koji se ni do danas nije u potpunosti oporavio.

Još jedan od većih problema također je i neefikasnost državnih kompanija iako je za Vijetnam iz nekih razloga karakteristično da čak ni privatne kompanije nisu bitno efikasnije. Sadašnje vlasti stoga su najavile da će se posvetiti problemu produktivnosti, a dio rješenja možda bi mogle tražiti u konkurencijskom modelu koji je prisutan među šezdesetak tamošnjih administrativnih regija koje se natječu za investitore i gdje se također može naći dio razloga za vijetnamski ekonomski uspjeh.


Vijetnam se nastavku ekonomskog uspjeha nada i zahvaljujući novim trgovinskim sporazumima. Pregovori s Europskom unijom o sporazumu o slobodnoj trgovini su u tijeku, a od kraja prošle godine već je u primjeni sličan sporazum s Južnom Korejom. U Vijetnamu se mnogo očekuje i od kontroverznog Transpacifičkog partnerstva (TPP), mada je sudbina tog dogovora neizvjesna zbog mogućih promjena u političkom vrhu Sjedinjenih Američkih Država, jednog od inicijatora i glavnih promotora sporazuma.

Uspije li se Vijetnam othrvati i drugim problemima, poput proračunskog deficita koji i petu godinu zaredom stvara pritisak na tamošnje javne financije, ili postepenom ukidanju povlaštenih uvjeta za financiranje Svjetske banke jer ga se više ne smatra nerazvijenom državom, ta bi država mogla i dalje tigrovim skokovima grabiti naprijed. U uglavnom anemičnoj globalnoj ekonomiji, raduje da još uvijek postoje i priče o takvom uspjehu.