UOČI IZVANREDNIH IZBORA

Kako diše ekonomija u Srbiji i koje naše tvrtke tamo rade posao

06.02.2016 u 08:00

Bionic
Reading

Zakopani u domaćoj ekonomskoj močvari u kojoj pokušavaju preživjeti, hrvatski poduzetnici rijetko kada imaju vremena gledati susjedne države i tamošnje ekonomije. No kako je izvoz jedan od najpoželjnijih načina za oporavak, a pozitivan izvozni trend proteklih godina jedan je od rijetkih pokazatelja koji nam ulijevaju trunčicu optimizma za hrvatsku ekonomiju, možda nije zgorega vidjeti je li situacija kod nekih susjeda takva da bi se moglo pronaći šanse i za hrvatske kompanije. Njima bi, unutar neizvjesnosti koju još uvijek donosi domaća situacija, svaka takva moguća prilika dobro došla za daljnji razvoj poslovanja

U tim potencijalnim prilikama nemalu ulogu ima politička stabilnost države. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić nedavno je najavio da će se u Srbiji ove godine održati izvanredni izbori. Kao razloge za ovakav potez naveo je želju da njegova vlada državu provede kroz reforme do kraja te da do 2019. godine završi sve pripreme za članstvo Srbije u Europskoj uniji. Drugi ovaj potez tumače Vučićevom željom da iskoristi povoljan trenutak u kojem mu je porasla popularnost te dodatno i na dulji rok oslabi opoziciju.

Srpski BDP za petinu manji od hrvatskog

Sa svojih 7,1 milijun stanovnika Srbija izgleda kao sasvim solidan potencijal za rast potrošnje, a time i potražnje za robom i uslugama. Prema dostupnim podacima, bruto domaći proizvod (BDP) istočnog susjeda je 2014. iznosio oko 40 milijardi dolara što je za otprilike petinu manje od hrvatskog BDP-a koji je tada bio nešto viši od 50 milijardi dolara. U Republičkom zavodu za statistiku Srbije procjenjuju da je lani realni rast tamošnjeg BDP-a iznosio 0,8 posto, a to je tek neznatno niže od procjena rasta za 2015. koje se iz raznih izvora mogu čuti i za Hrvatsku.

Za razliku od Hrvatske koja se u plus vratila nakon dugogodišnjeg negativnog trenda, srpska je ekonomija proteklih godina imitirala poznatu igračku jo-jo. Rast od 1,4 posto u 2011. zamijenio je pad od jedan posto godinu kasnije, da bi se u 2013. opet sve preokrenulo i da bi Srbija ostvarila sasvim solidnu stopu od 2,6 posto rasta BDP-a. Već iduće godine situacija se opet mijenja i pad iznosi 1,8 posto, a lani, kako pokazuju spomenute procjene, Srbija ponovo bilježi blag rast.


Kao i u Hrvatskoj, ekonomska slika u susjednoj državi posljedica je nemušte politike što se najviše vidi u nedostatku stabilna poslovnog okruženja u kojem bi poslovale bilo domaće tvrtke, bilo zainteresirani inozemni investitori. Takva sličnost mogla bi se nazvati srećom u nesreći jer hrvatskim poduzetnicima, naučenim na situaciju na domaćem tržištu, nije bio problem iskoristiti nekoliko dobrih šansi za širenje u Srbiji.

Todorićev Agrokor najveći ulagač

Među najpoznatijim je takvim ulaganjima svakako širenje Agrokora. Grupa Ivice Todorića je, osim u maloprodaju, ulagala i u proizvodne kompanije pa tako uz trgovački lanac Idea (pandan Konzumu u Hrvatskoj), kontrolira i proizvođača ulja Dijamant te tvrtku Frikom koja se bavi proizvodnjom smrznutih proizvoda. S preuzimanjem slovenskog Mercatora, Agrokoru su stigle i Mercatorove poslovnice u Srbiji. Atlantic grupa Emila Tedeschija pak u vlasništvu ima srpskog konditora Soko Štark i proizvođača kave Grand (dobio ih je preuzimanjem slovenske Droga Kolinske 2010. godine).

Uz te kompanije na srpskom tržištu svoju su priliku ugrabili i varaždinska Vindija koja je preuzela nekoliko tvrtaka koje se bave proizvodnjom mlijeka i hrane; zagrebački Dukat koji je prije više od deset godina preuzeo somborski Somboled; Croatia osiguranje koje je vlasnik beogradskog Milenijum osiguranja; kao i našička Nexe grupa, zagrebačka Pastor grupa te još nekolicina njih.

Naš izvoz u Srbiju - četiri milijarde kuna, srpski izvoz u Hrvatsku: 2,7 milijarde kuna

Ti su potezi ostavili traga i na međusobnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni Hrvatske i Srbije. Za Hrvatsku Srbija se trenutačno nalazi na sedmom mjestu među inozemnim trgovačkim partnerima (nakon Njemačke, Italije, Slovenije, Austrije, Mađarske i BiH). Vrijednost hrvatskog izvoza u Srbiju tek se 2014. godine vratila na razinu iz 2008., odnosno na nešto manje od četiri milijarde kuna. Zasad dostupni podaci pokazuju da je lani taj izvoz ostao na otprilike istoj razini. S druge strane, vrijednost uvoza pokazuje da Hrvatska postaje sve važniji izvozni partner za Srbiju. U 2014. vrijednost našeg uvoza iz Srbije iznosila je 2,7 milijardi kuna, najviše otkad postoje pojedinačni podaci za Srbiju, a taj je iznos premašen već u prvih 10 mjeseci prošle godine. Stoga se može očekivati da će brojke za 2015. pokazati bitno manji hrvatski suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni sa Srbijom.

Srbija općenito bolje stoji kad je u pitanju izvoz. U 2014. godini iz susjedne je države izvezeno robe u vrijednosti od 14,8 milijarde dolara, što je milijardu dolara više od hrvatskog izvoza iste godine. Pokrivenost izvoza uvozom, jedna od mjera vanjskotrgovinske aktivnosti pojedine države, u Srbiji se kreće oko 75 posto, dok se taj pokazatelj u Hrvatskoj u posljednje dvije godine kreće oko razine od šezdesetak posto.

Među glavnim partnerima vanjske trgovine su joj, kao i Hrvatskoj, Italija, Njemačka te Bosna i Hercegovina, ali i Rusija te Kina koje se ne nalaze ni među deset najvećih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatskoj. Za odlične rezultate s Rusijom veliki dio razloga leži u sporazumu o slobodnoj trgovini koji su dvije države potpisale još 2000. godine, a koji je u međuvremenu i dodatno poboljšavan.

Umjesto Zastave i Yuga - Fiat

U izvozu iz Srbije glavnu riječ vode izvoz hrane i prehrambenih proizvoda te izvoz automobila. Za potonje je zaslužna jedna od najvećih srpskih kompanija – bivša Crvena zastava koja je nekad, između ostalog, proizvodila automobile marke Zastava i Yugo, a koja je danas u vlasništvu talijanskog Fiata i proizvodi automobile za tu kompaniju.

Uz automobile i razne dijelove za automobile, Srbija izvozi i dosta kukuruza i kukuruznih proizvoda, malina, šećerne repe, hrane za stoku, cigareta, proizvoda od aluminija i bakra, ali i naftne proizvode, kao i nešto tekstilnih proizvoda te obuće.

Uz spomenuti Fiat, među srpskim kompanijama dominiraju, vrlo slično kao i u Hrvatskoj, energetske kompanije, trgovački lanci i telekomunikacijske tvrtke. Na popisu najvećih 500 kompanija srednje i istočne Europe, koji je na temelju podataka za 2014. lani objavila konzultantska tvrtka Deloitte, nalazi se šest kompanija iz Srbije. Najveća je Naftna industrija Srbije (u većinskom vlasništvu ruskog Gazpromnjefta), a nakon nje dolaze Elektroprivreda Srbije i Telekom Srbije. Uz njih, navode se još i Mercator-S koji je u međuvremenu završio pod okriljem hrvatskog Agrokora te tvrtka Srbijagas koja se bavi distribucijom prirodnog plina.

Među najvećim tvrtkama u Srbiji još se nalaze i Tarkett iz Bačke Palanke koji je 2014. ostvario gotovo 700 milijuna eura prihoda, a bavi se proizvodnjom podova i podnih obloga i u vlasništvu je istoimene francuske grupe. Tu je i belgijska Delhaize grupa koja kontrolira trgovački lanac Maxi u čije je vlasništvo ušla prije nekoliko godina preuzimanjem od srpske Delta grupe. Među važnim srpskim izvoznicima su i rudarska tvrtka Bor, željezara iz Smedereva, proizvođač lijekova Hemofarm, kao i pirotski proizvođač automobilskih guma Tigar Tyres.

Visoka stopa nezaposlenosti

Usprkos solidnim izvoznim rezultatima koji dobrim dijelom proizlaze iz srpskih kompanija u stranom vlasništvu, Srbiji kao i Hrvatskoj i dalje problem predstavlja visoka nezaposlenost. Stopa nezaposlenosti, pokazuju dostupni podaci, godinama se kretala oko razine od 20 i više posto da bi ponešto pala tek posljednjih mjeseci. Iako je to svakako pozitivan pokazatelj, i takav blag optimizam lako nestane ako se pogledaju neki drugi pokazatelji poput prosječne razine dohotka koji je posljednje dvije godine u realnom padu.

Sve u svemu, odgovor na pitanje iz naslova – je li trava zelenija u Srbiji - glasi: i nije baš. Neki su dijelovi travnjaka zeleniji, neki su žući. Dok god tamošnja politika ne pokaže važnijeg interesa za gospodarstvo, dotle će situacija biti razočaravajuće slična kao i u Hrvatskoj. U prosjeku srpska ekonomska livada je otprilike jednako zelena kao i hrvatska. Što će reći – prilično žuta.