Novac TKO JE OVDJE LUD?

Potresna ispovijest člana mirovinskog fonda

  • Autor: Zoran Korda
  • 17.12.2010 14:47:44
  • 17.12.2010 13:11:58

Pratim udruženu akciju mirovinskih fondova koji danima nesmiljeno čiste dionice Ine na Zagrebačkoj burzi i u prvi mah pomislim: 'Konačno su i naši mirovinci našli zlatnu žilu', uvjeren da ih u svemu vodi zlatno pravilo investiranja - ostvariti što viši prinos uz umjereni rizik. Iz razmišljanja da će se njihov potez sigurno pozitivno odraziti i na moju buduću mirovinu, trgne me izjava uglednog ekonomskog mislioca Ljube Jurčića, koji uzrujano tvrdi da se radi o spekulaciji koja nema nikakve veze s ekonomskom logikom

Pomalo zabrinut za svoju mirovinu, odlučim posjetiti svog investicijskog gurua, koji mi obeća da će u ovoj prilici odigrati ulogu fond-menadžera i iz njegovog kuta pokušati mi razjasniti što se događa na burzi. Očekujući malo više argumenata za burzovni blitzkrig, osim fraze da se radi o 'dobroj investicijskoj prilici', pripremio sam nekoliko zdravorazumskih pitanja, na što je čuvar moje mirovine razdragano rekao: 'Pucaj!'

'Priča se da niste pokazali velik interes za te iste dionice dok im je cijena na burzi bila 1.700 kuna', kažem za početak. 'Ma nije istina, kupovali smo mi tu dionicu, ali nismo htjeli dizati cijenu.' Zbunjeno upitam: 'Dobro, pa zašto onda sad bjesomučno kupujete po 2.830 kuna?' 'Sad smo sigurni da je to dobra investicijska prilika', lakonski odgovori menadžer.

'Kad je to tako dobra prilika, zašto drugi dioničari masovno prodaju po toj cijeni?', nameće mi se novo pitanje. 'Ma oni su luzeri, ne znaju oni koliko vrijedi ova kompanija. Osim toga, ti ljudi ne žele braniti nacionalni interes.' Iako me zaintrigirala veza između nacionalnog interesa i investicijske strategije, odlučio sam čvrsto ostati na terenu preispitivanja investicijske logike.

'Ako je ovo tako dobra investicija, onda sigurno ima još puno investitora koji žele kupiti tu dionicu, cijena sigurno luduje, hoćemo li uspjeti kupiti onoliko koliko želimo?', pitao sam zabrinuto. 'Pa, ustvari, samo nas petorica na burzi kupujemo po toj cijeni i trenutno nitko drugi nije spreman platiti više', hladno mi odgovori financ-majstor. 'Doduše, želi ih jedan od najvećih vlasnika kompanije, ali izgleda da mu te dionice nisu toliko važne da se nadmeće s nama.'

'Dobro, ali ako svaki od vas petorice želi kupiti što više dionica, kako to da cijena ne raste?' 'Gle, mi smo se ustvari dogovorili da ne dižemo cijenu, ali nemoj to nikome reći', u pola glasa prizna moj financijaš. 'Ali zar nije to manipulacija cijenom, zar se ne bojite da će vas HANFA sankcionirati?', kažem ja zabrinuto. 'Ne brini se ti, ne znaju oni da smo se mi dogovorili, osim toga imaju oni drugoga posla.' 'Aha, super', procijedim ja, osjećajući da tu nešto smrdi.

Postajući sve nervozniji, pitam ga kako zna da će cijena rasti u budućnosti, ako sada nitko drugi osim njega i njegovog bratstva ne želi tu dionicu po toj cijeni? 'Ali to je izvrsna kompanija s odličnim perspektivama', kaže mi on ležerno. 'OK, htjeli ste reći da nitko drugi nije svjestan kvalitete te kompanije', konstatiram mudro ja, razmišljajući korak naprijed: 'Onda sigurno firma ostvaruje odličnu dobit i isplaćuje visoku dividendu.' 'Eh, pa ne baš', govori mi moj financijski guru, 'kompanija već godinama posluje s gubitkom'.

Ovdje sam već postao ozbiljno zabrinut. Pokušavajući pronaći pravi razlog za kupnju, bacim pogled u budućnost. Pa dobro, kad ta vaša kompanija krene poslovati s dobiti, onda će se sigurno na tržištu otimati za tom dionicom. Mislim si, vjerojatno ima još puno potencijalnih kupaca koji sada nemaju dovoljno hrabrosti, ali i malih dioničara koji ne žele prodati tu dionicu, čekajući pravi trenutak. Pitam ga kakva je situacija s ponudom i potražnjom, koliko ima slobodnih dionica na tržištu?

Vidim da i on pomalo gubi entuzijazam, nervozan zbog toliko pitanja. Ipak mi skrušeno odgovara: 'Postoje dva velika dioničara koji drže 92 posto dionica, a uskoro, vjerojatno, više neće biti slobodnih dionica jer, kako je krenulo, sve preostale dionice će mali dioničari prodati nama.' Glavom mi prostruji strašna misao: 'Pa ova dionica će uskoro postati nelikvidna!'

Progutavši knedlu, izgovaram istovremeno novo pitanje i željeni odgovor, koji mi se nameće sam po sebi, kao jedini preostali razlog za kupnju dionica Ine. 'Sad kužim, vi imate osiguranu izlaznu strategiju, prodat ćete ove dionice po puno višoj cijeni strateškim partnerima.'

Moj sugovornik spušta pogled i pomalo zamuckujući odgovara nešto što nisam mogao vjerovati da čujem. 'Pa kako da vam kažem, ovaj veći suvlasnik, koji drži 47 posto vlasništva, jako je ljut na nas, čak je rekao da ne želi imati posla s nama i da nas smatra špekulantima i manipulatorima. A onaj drugi, koji drži 43 posto, nije baš u najboljoj financijskoj situaciji i nema prebijene pare za kupnju dionica.'

'Pa dobro, zašto vi kupujete toliko tih dionica kada ih svi drugi manjinski dioničari bjesomučno prodaju, a istovremeno nema nijednog kupca koji želi platiti više od vas?', zavapim očajno. 'Mi ćemo ih čvrsto držati i svaki dan paliti svijeću na Kamenitim vratima, očekujući da se dogodi neko čudo', rezignirano odgovori moj dosad najdraži financijski stručnjak, dodajući: 'Dosta mi je više tih vaših laičkih pitanja.'

'Vratite vi meni moj novac i nađite drugu budalu', kažem ja odlučno. 'He, he, svoj novac možete dobiti tek kad odete u penziju', ispali on slavodobitno, dodajući cereći se: 'Najbolje vam je da zajedno sa mnom odete na Kamenita vrata.'

Autor ne posjeduje dionice Ine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još