Neobično je hvalisanje hrvatskih turističkih dužnosnika koji svake godine po završetku kolovoza ističu da je sezona bila dobra, uz obvezno 'učinili smo puno u pripremi pa su i rezultati dobri'. Prošlih ljeta, kada nije bilo krize, klicali su primjerice rekordnim, nikad boljim rezultatima, ove godine nešto umjerenije, ali opet kliču da je ljeto 'bilo više nego dobro', iznad očekivanja i slično
Zapravo, kad će hrvatski turizam biti uspješan ako ne u kolovozu ili dva-tri ljetna mjeseca? Pa toliko mu i traje prava sezona, na tome mu se i zasniva temeljna ponuda koja kao takva privlači i dovodi najviše turista u Hrvatsku. Ostalo su za sada ipak još samo pojedinačni slučajevi ponekih agencija, turističkih zajednica i hotelijera s posebno osmišljenom ponudom koja produljuje sezonu.
Uspjeh bi bio zapravo kada bi se u predsezoni i posezoni uspjeli ostvariti značajniji pomaci u turističkoj posjeti i, naravno, prihodima. Tada bi ta hvala imala stvarno uporište i tada bi hrvatski turizam imao stvarni razlog za proslavu. Ovako, uz tek nešto malo uspješniji ili sličan kolovoz lanjskom, uz možda nešto malo bolji jesenski rezultat, teško da je potrebno hvaliti se, a još je manje potrebno isticati kako Hrvatska ima znatno bolje rezultate u kriznoj godini od konkurencije.
Iako to zvuči dobro i vjerojatno ulijeva dodatni optimizam, ipak bi bilo mudrije da nas ista ta konkurencija, pa i svjetska i europska turistička udruženja pohvale za sezonu, a tek onda mi sami sebe.
S obzirom na gubitke hotelskog sektora iz prijašnjih godina, teško je očekivati da će se njihova bilanca ove godine popraviti. Gubitašima bi se moglo pridružiti i ugostiteljstvo, koje je u prvih šest mjeseci ove godine prvi put nakon niza pozitivnih godina zabilježilo pad prometa, a u tom sektoru ne očekuju bolje rezultate ni do kraja godine zbog općenito manje potrošnje, a djelomice i zbog zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima.
Što na kraju krajeva znači najava ministra Damira Bajsa da nas čeka još jedna 'teška godina za turizam'? Znači li to da će se sektor morati više nego ove i prijašnjih godina potruditi i domisliti programima kojima će privući, izboriti se za goste te zadržati koliko-toliko svoju konkurentnost na stranim tržištima?! Znači li to više ulaganja u promociju, ponudu, objekte, uređenje okoliša, kvalitetu?!
Zar upravo to nije imperativ turističkog posla i u kriznim i nekriznim vremenima, kojim se podrazumijeva da se svake godine iznova oplemenjuje, prilagođava tržišnim prilikama i turističkoj potražnji?! Zar nije u osnovi turističkog biznisa u svakoj zemlji i svakoj kompaniji upravo borba (lakša ili teža) za sve zahtjevnije turiste, kojima se praktički ponuda cijelog svijeta nudi u prosjeku za 200 do 500 eura za sedam dana?!
