MUKE PO OBNOVI FASADA

Hrvatski izvozni proizvod koji ne prolazi niti u Hrvatskoj

21.02.2013 u 07:35

Bionic
Reading

Računica vladajućih bila je jednostavna. Energetski će se obnoviti tisuće javnih zgrada, utrošit će se oko dvije milijarde kuna i zaposliti desetke tisuća ljudi. Pokrenut će se privreda, uštedjet će se masu energije i svima će nam biti bolje. Sve je to na papiru izgledalo super, ali stvarnost pokazuje da nisu imali pojma o čemu govore

Skoro godinu dana prošlo je otkad je u medijima prvi put prezentiran 'hrvatski mini new deal' u koji su se posebno kleli HNS-ovci. O projektu obnove zgrada u vlasništvu države i lokalne samouprave prema načelu energetske učinkovitosti tad se pisalo kao o 'glavnom adutu Kukuriku koalicije za ostanak na vlasti'.

Sredinom svibnja prošle godine Ivan Vrdoljak, tadašnji ministar graditeljstva, na konferenciji za novinare najavio je potpisivanje ugovora za obnovu 500 zgrada vrijednih 200 milijuna eura i sve to u 2012. godini. Rečeno je i kako se radi o projektu koji može postati 'hrvatski izvozni proizvod'.

Uz Vrdoljaka sjedio je tad i Dragan Marčinko, predsjednik Uprave Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Radi se o tijelu čije je osnivanje najviše zagovarao Radimir Čačić.

CEI je operativno trebao provesti Program energetske obnove zgrada javnog sektora, raspisivati natječaje i gurati čitavu stvar naprijed. Centar to i danas radi, ali ono što je trebalo postati 'hrvatski new deal' za sad više sliči na 'hrvatski new fiasco'

Od najavljenih 500 lani su potpisani ugovori za obnovu samo pet zgrada u Varaždinskoj županiji. Govorilo se o 200 milijuna eura investicija, a ugovoreni poslovi vrijedni su 13,7 milijuna kuna

Obnova tih pet zgrada, radi se o školama, još uvijek nije započela iako su s glavnim izvođačem, slovenskom tvrtkom Refleks, ugovori potpisani još u kolovozu prošle godine. Čeka se da im HBOR odobri kredit, što bi se trebalo riješiti do kraja ovog mjeseca.

Zbog čega su vladajući uopće izlazili s brojkom od 500 zgrada i na čemu su to temeljili?

'Tko je radio te najave, zašto i na kojoj bazi, vjerujte mi to ne znamo. Mi nismo političko, već samo operativno tijelo. Mi možemo sad samo konstatirati da od onoga što je bilo najavljivano nema ništa', kaže na naš upit šef CEI-a Marčinko.

Dragan Marčinko

Objašnjava kako su već nakon nekoliko mjeseci od lansiranja projekta ustanovili kako nitko ne zna točan broj javnih zgrada – to je još uvijek misterij – i kako nema ispravnih energetskih pregleda na osnovi kojih se mogu raspisivati tenderi.

'Preduvjet je bio, ako se željelo snažno krenuti u realizaciju programa, da vlasnici zgrada, lokalna samouprava i država, do kraja prošle godine za sve veće objekte naprave energetske preglede. Jesu li to napravili? Nisu. Kakve su posljedice. Nema ih', pojašnjava svoje probleme Marčinko.

I da su ta dva preduvjeta bila ispunjena – točna baza javnih zgrada i energetski pregledi – program energetske obnove opet bi, tvrdi, išao sporo.

'U tom trenutku naše tvrtke nisu bile sposobne za takve projekte, što je razumljivo jer nikad to nisu radile. Od ponuditelja se traži projekt, izvođenje i da garantira uštedu. Sad je situacija bolja i mi imamo 30-40 tvrtki koje su prošle edukaciju', kaže Marčinko.

Ove godine CEI će se usredotočiti na 300 većih objekata u vlasništvu države. Plan je da se za sve njih naprave energetski pregledi kako bi se vidjelo gdje se isplati ići u obnovu. Procjena je da će njih oko 150 proći provjeru i one bi išle na tendere. Marčinko se nada kako će biti potpisano 130 ugovora, od čega bi se do kraja godine realiziralo 20 objekata ukupne vrijednosti 50 milijuna kuna.

'Nemamo razloga za veliko zadovoljstvo jer je to realno mala brojka kad se usporedi s prvim najavama. Ali morate biti svjesni da smo zatekli potpuni kaos i da smo sad bukvalno krenuli od početka', ističe šef CEI-a.

Dosad je preveliki broj institucija nekoordinirano radio i vodio projekte i to je dovelo do nereda. Početkom veljače donesen je Drugi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost gdje je CEI imenovan središnjim tijelom i konačno bi se, objašnjava Marčinko, trebalo točno znati što se dešava u državi vezano za energetsku učinkovitost.