Prema analizi Europske komisije, hrvatski mirovinski sustav opterećen je brojnim problemima, a karakteriziraju ga natprosječan rizik od siromaštva osoba starijih od 65 godina te neadekvatan omjer mirovina i plaća koji bi u budućnosti mogao biti još niži
Mirovinski sustavi europskih zemalja suočeni su s dvostrukim izazovom, s jedne strane da ostanu financijski održivi, a s druge da Europljanima osiguraju odgovarajući dohodak u mirovini, pokazuje studija Europske komisije o primjerenosti mirovina, koja uspoređuje mirovinske sustave 28 zemalja Europske unije.
Studija analizira adekvatnost mirovina u europskim zemljama prema tri kriterija: sposobnosti da spriječi rizik od siromaštva, stupnju zamjene plaće mirovinom te vremenu koje ljudi provedu u mirovini.
vezane vijesti
Kada je riječ o potencijalnom siromaštvu, analiza pokazuje da je 2016. godine na razini EU-a 14,7 posto osoba u dobi od 65 i više godina bilo izloženo riziku od siromaštva. Riječ je o osobama koje su raspolagale s manje od 60 posto prosječnog dohotka u određenoj zemlji. Međutim razlike u stopama siromaštva su velike i kreću se u rasponu od 5,7 posto u Slovačkoj do 40,2 posto u Estoniji.
Hrvatska se sa stopom od 26,5 posto nalazi u skupni najugroženijih zemalja, u kojoj su, uz Estoniju, još Bugarska, Litva, Latvija i Malta. Pritom su žene puno više izložene riziku od siromaštva (29,5 posto), nego muškarci (21,9).
Što se tiče omjera mirovine i dohotka prije umirovljenja, ostvarena mirovina nakon 40-godišnje karijere u odnosu na prosječnu zaradu kreće se od 49,2 posto (Estonija) do 114 posto (Nizozemska) za muškarce te od 47,3 posto (Litva) do 114 posto (Nizozemska) za žene. I po ovom kriteriju hrvatski umirovljenici su pri dnu s postotkom zamjene od 55,5 posto za muškarce, odnosno 49,6 posto za žene.
Još više zabrinjavaju projekcije za narednih 40 godina. Ako ne dođe do značajnih promjena u mirovinskim politikama, zbog starenja populacije i rasta životnog vijeka, većini europskih zemalja prijeti osjetan pad stope zamjene. Tako budući hrvatski umirovljenici 2053. mogu očekivati mirovinu u visini svega 43,5 posto plaće. Niži postotak zamjene predviđa se samo stanovnicima Rumunjske.
Vrijeme provedeno u mirovini značajno utječe na visinu mirovina i održivost sustava. Na razini Europske unije razdoblje primanja mirovine varira između 16,5 godina u Bugarskoj i Rumunjskoj do 24,5 godina u Francuskoj. Hrvatska je negdje na sredini s prosječno 19 godina mirovinskog 'staža'. Međutim s produljenjem radnog vijeka do 67. godine u budućnosti možemo očekivati znatno kraće uživanje u mirovini.
Studija Europske komisije sadrži i pregled sadašnjih i budućih uvjeta za odlazak u punu mirovinu prema životnoj dobi. U 2017. godini u većini europskih zemalja granica za odlazak u mirovinu je 65 godina za muškarce dok je za žene niža (između 55. i 62. godine). U četiri zemlje (Belgija, Danska, Cipar, Luksemburg) dob za žene i muškarce je izjednačena na 65 godina. Među zemljama koje su već izjednačile dob za žene i muškarce i pomaknule rok iznad 65 godina su Nizozemska (65 godina i devet mjeseci), Irska (66 godina), Poljska (66 godina i jedan mjesec) i Italija (66 godina i sedam mjeseci).
Trenutno se u mirovinu najranije ide u Malti (62 godine), Latviji (62 godine i devet mjeseci) i Češkoj (muškarci 63, a žene između 58. i 62. godine).
Nakon 2020. većina zemalja planira izjednačiti životnu dob za žene i muškarce. Razvijene europske zemlje (s dužim životnim vijekom) predvidjele su podizanje dobne granice prema 67 godina, dok se tranzicijske zemlje uglavnom drže granice od 65 godina. Izuzetak je Hrvatska jer je predvidjela pomicanje granice na 67 godina od 2038. godine, a prema najavama, taj bi se rok mogao skratiti na 2033. godinu.
Neke zemlje, poput Bugarske, Danske, Grčke, Italije i Nizozemske, produljenje radnog vijeka vezale su uz kretanje očekivanog životnog vijeka.
Najrestriktivnije uvjete za odlazak u mirovinu ima Irska, 'obećana zemlja' za Hrvate, koja već od 2028. godine podiže dobnu granicu za odlazak u mirovinu na 68 godina.
