Psiholog i ispitivač James Mitchell izjavio je tijekom ročišta prije glavne rasprave u postupku protiv petorice optuženih za terorističke napade na SAD 11. rujna 2001. godine da je njegovo sudjelovanje u kontroverznom programu bilo pitanje moralne hrabrosti. Pritom se posebno osvrnuo na mučenje zatvorenika Abu Zubajdaha koji je se već 13 godina nalazi u zatvoru na Kubi i koji još uvijek nije optužen za zločine.

Prema Mitchellovim navodima, Zubajdah je kao navodni pripadnik Al Kaide čak 80 puta bio izložen waterboardingu, okrutnoj metodi mučenja kojom se simulira utapanje. Mitchell je pod zakletvom kazao da su ispitivači od Zubajdaha ranije dobili sve informacije te da je zatvorenik pristao surađivati, nakon čega je svjedok naglasio da se prekine 'waterboarding'.

Uz to, Mitchell je nadodao da je obavijestio sjedište CIA-je navodeći da je 'intenzitet pritiska kojem je Zubajdah izložen na granici kršenja zakona' te da se njegovo psihičko stanje opasno pogoršava.

CIA je, piše The Guardian, ignorirala Mitchellova upozorenja te je ispitivanje nastavljeno budući da je američka tajna služba smatrala da Zubajdah i nadalje krije važne informacije o predstojećim napadima na Sjedinjene Države. Prema Mitchellovim riječima CIA je bila 'u potpunosti uvjerena da Zubajdah nešto krije' pa je pristao izložiti zatvorenika novim rundama mučenja vodom, ali je zatražio da netko od viših dužnosnika CIA-je bude nazočan ispitivanju kako bi se i osobno uvjerio u okrutnosti.

Mitchell je posvjedočio da je jedan od visokorangiranih dužnosnika CIA-e doista došao u Guantanamo radi Zubajdahovog ispitivanja. 'Zubajdahovo tijelo se nekontrolirano grčilo, dok je on plakao. Mislio sam da je mučenje bilo nepotrebno, bilo mi je žao Zubajdaha', kazao je Mitchell.

Svjedočenje Mitchella, koji je osobno primjenjivao 'waterboarding' kao metodu mučenja na organizatora napada na SAD Halida Šeika Muhameda, počelo je sredinom prošlog, a nastavit će se do kraja idućeg tjedna. Inače, CIA je platila Mitchellovoj tvrtki više od 80 milijuna dolara za razvijanje programa mučenja, među kojima su, pored 'waterboardinga', postavljanje zatvorenika u stresni položaj i lažna pogubljenja.

Mitchell tvrdi da su njegove metode zamišljenje da isključivo budu neugodne, a ne i bolne, ali je priznao da su tijekom ispitivanja osumjničenih terorista stvari znale izmaknuti kontroli te da nije kriv što su drugi ispitivači primjenjivali njegovu tehniku na izopačen i nedozvoljen način.