ANALIZA TPORTALA

Je li general Gotovina stvarno glavni igrač u biznisu s tunama?

30.06.2017 u 09:50

Bionic
Reading

Uzgojem i izvozom plavorepe tune u Japan bave se četiri tvrtke u Hrvatskoj. Kali Tuna iz Kalija na Ugljanu, Jadran tuna iz Biograda na Moru, Pelagos Net Farma iz Zadra i Sardina iz Postira na Braču. General Ante Gotovina vlasnik je Pelagosa, uz to je blisko poslovno vezan s Jadran tunom, obje tvrtke imaju istog direktora te se može reći da je jedan od glavnih igrača u biznisu, iako su gledano prema prihodima, od njega još uvijek jači Kaljani i Bračani. Ali, čini se, ne zadugo

Na analizu posla s tunama potaknuo nas je ribar Darko Kunac iz Podgore koji je našem novinaru Damiru Petranoviću u pero istresao sve što ga muči. Nabrajajući razne lobije koji drmaju domaćim ribarstvom, spomenuo je i generala Gotovinu, navodeći kako je 'on glavni i odlučuje o svemu oko tuna'.

Ako se gleda snaga tvrtki prema prihodima, najveći uzgajivač i izvoznik je tvrtka Kali Tuna u vlasništvu japanske kompanije J-Trading. Lani su Kaljani povećali prihode za čak 62 posto na 157,5 milijuna kuna, što im je donijelo 3,2 milijuna kuna zarade.

  • +4
Ante Gotovina u posjetu Cromarisu u rujnu 2015. Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Kali Tuna je u prošlosti više puta mijenjala vlasnika. Osnovali su je 1996. hrvatski iseljenici iz Australije, potom su je kupili Amerikanci, njih su naslijedili Islanđani, zatim Meksikanci, da bi je 2015. kupili Japanci za 33 milijuna dolara

Svoju lidersku poziciju na tržištu Kali Tuna bi možda mogla izgubiti u narednim godinama.

Naime, zbog pada izlovnih kvota zadnjih godina, Kaljani su se našli u situaciji da nemaju dovoljno tuna za uzgoj u svim uzgajališnim poljima za koje su plaćali skupe koncesije. Zbog toga su u listopadu lani odlučili četiri polja kod otočića Lavdara Vela, u blizini Dugog Otoka, prepustiti Cromarisu (Adris Grupa) i Gotovininoj Pelagos net farmi.

Cromaris će ta dva nova uzgajališta prenamijeniti za uzgoj bijele ribe, dok za Pelagos net farmu to znači znatno povećanje proizvodnje tune.

Gotovina je prije toga imao samo uzgajališta kod Vrgade prema Murteru, u akvatoriju Šibensko-kninske županije, na kojima može uzgajati do 450 tona tune godišnje. Na novima, koja su zaštićenija od valova, moći će proizvoditi do 1000 tona tune. Za usporedbu, Kaljani su sad na oko 800 tona tuna godišnje.

Prošlu godinu, o čemu smo već pisali, Gotovina je završio s 5,2 milijuna kuna čiste zarade, što je za 15,2 posto više nego godinu prije. Porasli su mu i prihodi s 20,3 milijuna kuna na 25 milijuna kuna. Lani je Gotovina povukao i oko osam milijuna kuna državnih poticaja.

Pelagos net farma blisko je povezana s biogradskom Jadran tunom. U obje firme direktorsku funkciju ima isti čovjek, Nenad Horvat iz Svetog Filipa i Jakova. Osim toga, uz Gotovinu kako vlasnik Pelagosa u Sudskom registru upisan je Milan Mandić koji je ujedno i suvlasnik Jadran tune. Pokušali smo od Horvata i Mandića dobiti objašnjenje te direktorsko-vlasničke isprepletenosti, ali su na naše telefonske pozive ostali nedostupni.

Jadran tunu je 1997. osnovalo nekoliko ribarskih obitelji i uz Kali Tunu jedna je prvih domaćih tvrtki koja je krenula s uzgojem ribe za kojom prvenstveno luduju Japanci. Prošlu godinu je poslovala s 62,83 milijuna kuna prihoda i 7,5 milijuna kuna dobiti. Kad se pogleda bilanca vidljivo je kako je riječ o visoko zaduženoj tvrtki. Ukupna zaduženja od 73 milijuna kuna višestruko nadmašuju temeljni kapital koji iznosi 7,6 milijuna kuna. Prihodi joj u zadnjih pet godina snažno osciliraju od 60 do 85 milijuna kuna.

Inače, za biznis s tunama karakteristične su snažne promjene na tržištu što prvenstveno ovisi o cijeni na japanskim burzama. Zbog izuzetne skupoće nitko, osim Japanaca, nije sprema platiti astronomske iznose za meso tune. Ono se ne može plasirati u zemlje Europske unije, niti na tržište SAD-a. Tako i naši uzgajivači posluju ovisno kako se kreće cijena u zemlji Izlazećeg sunca. Lani je prosječna cijena iznosila 12,7 eura (oko 95 kuna) po kilogramu.

Proteklih godina je vrijednost izvoz stagnirao i kretao se, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, oko 37,5 milijuna eura

'Kakva će biti cijena tune ne znamo prije studenoga. Cijena snažno oscilira, četiri godine ide uzlazno, a onda opet pada. Sad smo bili u tom silaznom trendu, ali svi se nadaju oporavku jer nas očekuje Olimpijada 2020. u Tokiju. Srećom domaće tvrtke su dosta jake i mogu izdržati te snažne poremećaje', objasnio je za tportal Mislav Bezmalinović, suvlasnik i direktor bračke Sardine.

Njegova tvrtka prošlu godinu je završila 152 milijuna kuna prihoda i 10,9 milijuna kuna dobiti. Od ukupnog prihoda 40 posto, kaže Bezmalinović, se odnosi na uzgoj i izvoz tune dok ostatak dolazi od ostalih djelatnosti – uzgoja bijele ribe i proizvodnje ribljih konzervi, smrznute, slane i marinirane ribe te pašteta. Godišnje Bračani uzgoje oko 700 tona tune. Pitali smo Bezmalinovića koja je prema njegovom mišljenju tvrtka glavna u biznisu s tunama, ali on je diplomatski odgovorio kako su 'sve tu negdje'.

Ono što njega raduje je povećanje izlovnih kvota zadnjih godina što znači i povećanje proizvodnje. Ove godine Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) odobrila je Hrvatskoj izlovnu kvotu od 586,8 tona što je za 71 tonu više nego godinu ranije.

Tuna se smije loviti samo od 26. svibnja do 24. lipnja  i to je dopušteno jedino ovlašteni tunolovci. Riba se zatim tegli do uzgajališta. Prilikom ulova prosječna težina joj je oko 9,5 kilograma. Da bi dostigla prodajnu veličinu potrebno je najmanje 18 mjeseci. Prošle godine Hrvatska je u Japan izvezla 2.900 tona tune.