Među mladima takozvana satara nije omiljeno oruđe - sve manje učenika bira zanate, a među onima koji izumiru su - mesari. Zašto je tako? Još kad bi školovanih mesara bilo dovoljno, ne bi bilo ni problema. Plaća nije doktorska, ali je pristojna
"Oko 7 tisuća kuna, tu je negdje. Ja vam ponovo kažem - neka meni bilo koji mesar u Splitu dade 15 tisuća kuna, ja zatvaram butigu i idem u njega raditi bez problema", rekao je mesar Ante Antićević za RTL.
vezane vijesti
No poput svih zanata, ni za ovaj ne postoji dovoljan interes.
"Ja kao ja, ovo je za mene gospodski posao, čist, uredan, poslužim mušteriju, dam meso. Puno lakše nego bilo koji zanat - da mi ga usporedite, ja ne znam koji bi zanat posli ovoga išao raditi", kaže Antićević.
U Srednjoj školi Braće Radić u Kaštelima trogodišnji smjer mesar pohađa svega 17-ero učenika. Iako zainteresiranih nema, svi nakon završene škole već imaju osiguran posao.
"U tri godine zaista dobro izuče taj zanat. I kroz tri godine prakse njihovi poslodavci imaju gotove ljude i zadržavaju ih svi na poslovima", rekla je ravnateljica Srednje škole Braća Radić u Kaštel Štafiliću Marija Kezele.
Kvalitetnih radnika uvijek nedostaje, potvrđuje i vlasnik mesnice.
"Svi mi kad smo počinjali učili smo uz starijeg kolegu. Upijali, išli smo stepenicu po stepenicu, a u njih toga nema. Kažem vam, u mladih ljudi kao da je ispod časti, kao da si kad radiš manje vrijedan. Jednostavno nemaju radnu etiku, disciplinu", smatra vlasnik mesnice Petar Skejo.
U obradi mesa, na početku proizvodnje, mesara trebaju i proizvođači pršuta.
"Nama bi trebalo dva mesara na pršutani, brat je završio i teško nam je naći mesara. Velik je to problem, jednostavno se gube takvi ljudi, škole, više ih nema", rekla je proizvođačica pršuta Anamarija Perajica za RTL.
Učenika koji biraju zanatske škole sve je manje, pa je pravo pitanje hoće li u budućnosti imati tko narezati i poslužiti meso.
