OŠTRA KONKURENCIJA

Europske rafinerije bore se za opstanak

26.09.2014 u 14:57

Bionic
Reading

Europske rafinerije vode očajničku bitku za opstanak, suočene s padom potražnje i oštrom konkurencijom iz SAD-a i Rusije, iako ulagači nisu u potpunosti izgubili interes za rafinerijski biznis, ističe Reuters

Od 2008. zatvorene su rafinerije ukupnog kapaciteta oko 1,8 milijuna barela dnevno, uključujući one u britanskom Corytonu, njemačkom Haarburgu i francuskom Berre l'Etangu.

Unatoč tome, industrija i dalje bilježi tek skromne prinose.

'Godina 2015. bit će jako teška za globalnu rafinerijsku industriju, posebno u Europi', upozorio je na ovotjednom europskom rafinerijskom summitu u Bruxellesu izvršni direktor JBC Energyja David Wech.

Predsjednik odjela za preradu i kemijske proizvode u francuskom Totalu Patrick Pouyanne upozorava pak da Europa do 2020. mora smanjiti rafinerijske kapacitete za još najmanje 10 posto kako bi se stopa iskorištenosti ponovo popela na 85 posto, razinu koja se na tržištu smatra uravnoteženom.

Total je 2009. zatvorio pogon u Dunkirku i obećao da do 2014. neće zatvarati još rafinerija u Francuskoj. Eni je pak prošlog mjeseca poručio da želi više nego prepoloviti aktivnosti prerade. Sindikati u obje kompanije žestoko se protive zatvaranju rafinerija.

Mađarska naftna i plinska grupa MOL također smanjuje rafinerijske kapacitete. Tako su početkom ove godine zatvorili rafineriju u talijanskoj Mantovi a viši potpredsjednik grupe u segmentu prerade i prodaje Miika Eerola ističe da taj posao još nije završen

'Obavili smo dio posla na racionalizaciji naše imovine... i nastavit ćemo u tom smjeru', kazao je Eerola jučer na bruxelleskom summitu.

U međuvremenu su obustavljene i aktivnosti u hrvatskom Sisku ali se hrvatska vlada bori protiv trajnog zatvaranja tog pogona, navodi Reuters.

Neki su pak neovisni ulagači, poput Amerikanca Garyja Klescha, i trgovačke kuće, poput ruskog Gunvora, odlučili kupiti rafinerije, predodređene za zatvaranje, napominje Reuters.

Klesch je krajem srpnja kupio rafineriju u Milford Havenu na obali Walesa, špekulirajući da je posrnula europska rafinerijska industrija dotaknula dno i da stvari mogu samo ići nabolje. Najavio je i kupnju dodatnih rafinerija.

Ruski je Gunvor pak krajem 2012. kupio rafineriju u njemačkom Ingolstadtu.

'Neke su rafinerije zatvorene usprkos otporu ali problem je što i dalje svjedočimo interesu za kupnju', komentirao je Wech na bruxelleskom summitu Kleschovu akviziciju.

Pojedine su europske rafinerije umjesto da zatvore vrata odlučile ulagati u skupu proizvodnju srednjih derivata, poput dizela. Čelnik francuskog Totala upozorava pak da ta nastojanja ometa velika količina dizela iz SAD-a i Rusije, koja je ove godine preplavila Europu, pritišćući marže.

Zato rafinerije koje su ulagale u modernizaciju još nisu ubrale plodove svojih nastojanja, dodaje Pouyanne.

Dodatnu će prepreku na tom putu predstavljati žestoka konkurencija na Bliskom istoku i u Indiji, poput Jubaila, Yanbua i Ruwaisa za koje se očekuje da će redom povećati proizvodnju tih proizvoda.

Posebno će zanimljiv u tom kontekstu biti Yanbu u Saudijskoj Arabiji i njegov mogući utjecaj na europsko tržište, s obzirom na blizinu Mediterana i činjenicu da bi trebao proizvoditi 66-postotni dizel, tumači Olivier Jakob iz švicarske savjetodavne kuće Petromatrix.