Bale se nalaze između Vodnjana i Rovinja. Gradić je udaljen šest kilometara od mora i smješten, tipično istarski, na brdašcu. Prema zadnjem popisu, u njemu živi oko 950 Baljana dok sama općina, u sklopu koje su još naselja Golaš i Krmed, broji 1168 stanovnika.

U ponedjeljak ujutro u starogradskoj jezgri dočekali su nas radovi. Obnavlja se kanalizacija. Osim radnika i njihovih bučnih strojeva, na starim kaletama nije bilo prolaznika.

Parkirali smo na istočnom ulazu u mjesto, pored jednog od ponosa Bala: sportske dvorane. Njezino pročelje s uzorcima istarskog suhozida donijelo joj je 2008. titulu najljepšeg svjetskog sportskog objekta na festivalu arhitekture u Barceloni.

Pješačeći od dvorane do središnjeg trga La Musa, na kojem je sjedište tvrtke Mon Perin, prošli smo pored još jedne, mnogo starije, baljanske znamenitosti - impozantne palače Soardo-Bembo iz 15. stoljeća, i dandanas najveće zgrade u Balama. Ime su joj dale dvije mletačke plemićke obitelji koje su naizmjenično bile u njezinu vlasništvu tijekom stoljeća.

Kasnije ćemo saznati da je zbog jedne dame iz obitelji Soardo u Bale znao dolazio i veliki zavodnik Giacomo Casanova.

Direktor Mon Perina rođeni je Baljanin, 33-godišnji Massimo Piutti. Iako još mladac, barem u usporedbi s vašim novinarom, iza Piuttija je već deset godina staža na čelu tvrtke. Dočekao nas je svjež i pun elana. Na licu mu se nije vidjelo da je tu noć, što nam je poslije priznao, do tri sata sređivao financijsko izvješće za prošlu godinu jer bi uskoro trebalo ići u objavu na burzi.

Kad je Mon Perin osnivan 2005., Piutti je još bio srednjoškolac. Bale su tad, sjeća se, bile zapušteno i zaboravljeno mjesto.

'Tih godina bili smo jedna od najsiromašnijih općina u državi. Znate kako se djeca vole zadirkivati i hvaliti… Jedni bi ponosno govorili da su iz Rovinja, drugi iz Poreča. Mi iz Bala smo šutjeli. Iskreno, bilo nas je sram jer nisi imao razloga hvaliti se time da si iz Bala. Kad bismo i priznali, tada bi se čuli komentari da je to selo i da nikad tamo ne bi živjeli. Nisu bili u krivu jer ni ja tad nisam vidio neku svijetlu perspektivu', prisjeća se Piutti.

Bale su dobile status općine 1993., a dotad su bile pod kapom Rovinja. Prvo desetljeće samostalnosti prošlo je Baljanima u političkim gloženjima i lutanjima oko toga što i kako napraviti za razvoj mjesta. Nisu znali iskoristiti ni to što imaju izlaz na more i devet kilometara obale. Reklo bi se da su tad bili tipična mala hrvatska općina koja nije znala što bi sa sobom. Sve je kulminiralo u zimu 2004., kad je nakon neizglasavanja proračuna raspušteno općinsko vijeće, a upravu nad Balama preuzeo je Vladin povjerenik.

Svega dva mjeseca nakon toga Baljanima se dogodio – Plinio Cuccurin. Baš taj izraz 'dogodio' koristi Piutti opisujući ono što je Cuccurin pokrenuo u mjestu. Kao da je došlo do nebeske intervencije. A možda to samo tako zazvuči ciničnom novinarskom uhu, jer kad doznate kako su se Bale otad razvile, nije pretjerano reći da se radi o malom čudu.

Cuccurin je te 2004. već bio jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Kao tvorac pretvorbe Tvornice duhana Rovinj (TDR) u dioničko društvo i drugi najveći dioničar Adris grupe, imao je dovoljno znanja i autoriteta da okupi Baljane oko svoje ideje o tome kako upravljati općinom.

'Imali smo sreću da je Cuccurin iz Bala. Ovdje je proveo većinu svog života i djetinjstva. Prvo je okupio svoje školske prijatelje, a zatim su se pridružili ostali sumještani. Njegova ideja bila je da sami stanovnici Bala uzmu stvar u svoje ruke te zajednički razvijaju općinu na apolitičan i demokratski način. I da se sve ključne odluke i strategije donose konsenzusom. Na osnovi toga osnovana je udruga građana Mon Perin, a ime je dobila po brdašcu na kojem se nalazi starogradska jezgra Bala', kaže nam Piutti.

Iskreno, nadali smo se da će nam sve to prepričati sam Cuccurin, ali on posljednjih godina nije sklon medijskim istupima. Piutti to objašnjava njegovom željom da pred medijske reflektore gura nova lica i mlade ljude, što će reći - njega.

Nakon osnivanja udruge Mon Perin nezavisna stranačka lista proizašla iz nje osvojila je na prijevremenim lokalnim izborima većinu u općinskom vijeću, a za načelnika je izabran Edi Pastrovicchio te je sve do danas na čelu Bala.

Zatim su vodeći ljudi udruge vođeni Cuccurinom osnovali 2005. trgovačko društvo Mon Perin d.o.o. s ciljem da bude motor razvoja općine. Tad je bilo obećano da će firma svoj rad temeljiti na socijalnom poslovanju, odnosno tome da joj glavni cilj nije profit, već da ulaže zaradu u dizanje životnog standarda Baljana.

'Kad se išlo u prikupljanje temeljnog kapitala za osnivanje tvrtke, to je napravljeno tako da se u vlasništvo uključi što više stanovnika općine da bi na firmu gledali kao na nešto svoje. Baljani su imali pravo uložiti od 1000 do 50.000 kuna, a po obitelji maksimalno 200.000 kuna. Za svakih 1000 kuna dobivali su 10 skupštinskih glasova. Isto pravilo vrijedilo je za Cuccurina. Prijatelji Bala mogli su uložiti također od 1000 do 50.000 kuna, ali bi dobili polovicu skupštinskih glasova u odnosu na stanovnike Bala. U trećoj kategoriji bila je sama Općina Bale te je ulogom od 50.000 kuna dobila 10 posto glasova i dva člana u Nadzornom odboru. Time ona aktivno sudjeluje u upravljanju tvrtkom', ističe Piutti.

Na takav, u Hrvatskoj jedinstven način prikupljeno je više od 12 milijuna kuna kapitala, i to od čak 728 manjih ili većih ulagača. Više od polovice njih činili su mještani, odnosno gotovo svaki treći stanovnik Općine Bale.

'To je pokazalo da su Baljani prepoznali i prihvatili ideju Mon Perina. Naravno, uvijek imate pojedince koji su sumnjičavi i pitaju se što se krije iza te priče. Nije im bilo jasno zašto bi netko poput Cuccurina trošio svoje vrijeme i novac. Mislim da smo ih nakon svih ovih godina uspjeli razuvjeriti', smatra Piutti.

Nekoliko mjeseci poslije osnivanja tvrtka Mon Perin na općinskom je natječaju dobila koncesiju za dva kampa u baljanskom priobalju. Dotad su to bili zapušteni kompleksi s jedva dvije zvjezdice, a vlasnici su općini godišnje plaćali samo 250.000 kuna za koncesiju.

Upravo ta dva kampa postala su kamen temeljac današnjeg dioničarskog društva Mon Perin. Objedinjeni su u jedan kamp nakon višemilijunskih ulaganja i sada je to jedna od najluksuznijih kamperskih oaza na Jadranu kategorizirana s četiri zvjezdice. Sredstva za investicije prikupljana su bez zaduživanja, putem dokapitalizacija. Tijekom godina ukupno je uloženo oko 200 milijuna kuna u kamp.

Sve je to dovelo do snažnog rasta poslovnih brojki. U rekordnoj pretpandemijskoj 2019. Mon Perin je imao 52,2 milijuna kuna prihoda i 11,5 milijuna kuna čiste zarade. Slične brojke Piutti očekuje i u ovoj godini.

Ali ono što nas puno više zanima je kako su se svi ti silni turistički milijuni odrazili na život običnih Baljana. Je li im se podigao životni standard, kao što im je obećano prije 17 godina? Jesu li se neki obogatili?

'Onima koji su uložili u tvrtku ulaganje je poraslo za više od četiri puta. Cijena udjela koštala je 10 kuna 2005., a sada nešto više od 40 kuna. Znači, tko je uložio 50.000, sada ima 200.000 kuna. Ne radi se o milijunima niti takvih ljudi ima mnogo', odgovara Piutti.

Ono što njega više ispunjava ponosom i zadovoljstvom to je što su se milijuni iz poslovanja Mon Perina slili u općinsku blagajnu i što kompanija povrh toga izdvaja sredstva za brojne demografske mjere.

'Tvrtka godišnje u općinski proračun uplati oko tri milijuna kuna, što za koncesiju zemljišta u kampu, što na ime komunalnih doprinosa. To je oko 20 posto općinskog proračuna. Općina za svako novorođeno dijete obitelji isplaćuje 10 tisuća kuna, u čemu mi sudjelujemo 40 posto. Jaslice i vrtić besplatni su za svu djecu, što Mon Perin podupire s 270 tisuća kuna godišnje. Od ove godine besplatna je i marenda osnovnoškolcima, kao i radne bilježnice te produženi boravak. Srednjoškolcima se sufinanciraju putni troškovi, a svi studenti imaju stipendije od 800, odnosno tisuću kuna. Godišnje od 30 do 50 tisuća kuna Mon Perin donira za rad Udruge umirovljenika', nabraja Piutti.

Na našu opasku kako se čini da su Bale u Švedskoj, a ne u Hrvatskoj, on se samo nasmije uz komentar da 'može se i tako reći' i nastavlja dalje.

'Bale su prva općina u Hrvatskoj koja je prije deset godina pokrenula projekt za mlade obitelji 'parcela za jednu kunu'. Sva zemljišta su do danas podijeljena i izgrađeno je ili se gradi 40-ak kuća. Općini u tome pomaže Zaklada Mon Perin, čiji je jedini osnivač Cuccurin. Trebali biste znati i da je prije 15 godina u Balama možda bilo pet kuća koje su držale turiste, a danas se možda samo jedna obitelj ne bavi turizmom. Osnovali smo agenciju Mon Perin Castrum, kojoj mali iznajmljivači mogu prepustiti iznajmljivanje svojih soba i apartmana. Ugostiteljski objekti povećali su prihode, kao i svi drugi mali obrti, od proizvodnje maslina do frizera. Sve su to donijela ulaganja u kamp i rast broja turista', ističe Piutti.

Zbog svega navedenog zadnjih godina povećava se broj stanovnika Bala, a općina je ušla među pet najrazvijenijih u Istarskoj županiji gledano prema prihodima po stanovniku.

Piuttija pogotovo veseli to što sve više ljudi iz Rovinja i Poreča, koji su nekad svisoka gledali na Baljane, razmišlja o preseljenju u njegov gradić.

Kako su u planu nove investicije, vrijedne čak 300 milijuna kuna, u idućih pet godina - najvećim dijelom u kamp, a ostatak u razvoj difuznog hotela u samom gradu – Piutti smatra da će se uskoro pojaviti problem radne snage. Zato u Mon Perinu planiraju izgradnju većeg stambenog naselja u Balama kojim bi privukli novih 300 do 400 stanovnika. Nije nam htio više otkriti o tome jer je sve još u fazi idejnog projekta.

Novca za ulaganja Mon Perinu ne manjka. Ako zatreba, uvijek mogu posegnuti za vrijednom financijskom imovinom. Riječ je o dionicama Adrisa, vrijednim oko 100 milijuna kuna, koje su u kapital tvrtke unijeli ulagači dokapitalizacijama 2017. i 2021. godine.

'Mon Perin je među 10 najvećih dioničara Adrisa. Godišnje nam to donosi dividendu od oko 3,5 milijuna kuna, a s druge strane imamo osiguranu likvidnost ako se na tržištu ukaže neka prilika za investiranje ili akviziciju', napominje Piutti.

Umorni od priče i hrpe brojki, konačno odlazimo u obilazak kampa i grada. Kamp ima oko 35 hektara i može primiti 3000 gostiju. Na šumovitom priobalju traju opsežni radovi. Uređuju se parcele za kamp-kućice, a na južnom dijelu postavlja se 15 novih luksuznih mobilnih kućica. Svaka će imati golemih 120 kvadrata i bazen te će noćenje u njima koštati od 800 eura pa naviše. Ukupna investicija u zimsko šminkanje kampa iznosi oko 56 milijuna kuna.

Vidljivo je to da je Piutti pomalo zabrinut iako to pokušava sakriti. Uskrs i prvi gosti su pred vratima, a posla je još mnogo. Pitamo ga je li ga bio strah prije deset godina, kad je, čim je diplomirao financije na Ekonomskom fakultetu u Puli, kao 23-godišnjak postavljen na čelo tvrtke.

'Teško je raditi tamo gdje živiš i gdje si rođen. Jer, hoćeš-nećeš, u nekom trenutku tvoja će odluka utjecati na nekoga. Došao sam u Mon Perin baš kad smo krenuli s velikim investicijama u kampu. Bilo je jako puno izazova, možda i previše za tako mladu osobu. Nekako sam isplivao iz toga i danas mislim da smo napravili dosta toga dobrog. Ali znate je kako je s ljudima. Napraviš deset stvari dobro i jednu koja im ne odgovara, a uvijek te pamte po toj jednoj', iskren je Piutti.

Nakon što nam je još pokazao Paleo park (op.a., na obali Bala 1992. pronađene su kosti dinosaura), otvoren 2019. godine unutar kampa, i obližnju austrougarsku utvrdu, u kojoj su se prije pandemije održavala razna kulturna događanja, vraćamo se u grad.

Radovi na kanalizaciji su stali, vrijeme je marende. Nama je cilj pronaći spomen-ploču u čast najvećeg zavodnika 18. stoljeća Giacoma Casanove. Kao što smo vam natuknuli na početku, on je posjećivao Bale kako bi se susreo s damom iz plemićke obitelji Soardo. Navodno ju je snubio od 1743. do 1747. godine.

Piutti nije siguran u tu priču.

'Sve vam je to navodno. Ne koristimo previše Casanovu u marketinške svrhe jer bi nam tad za vrat skočili oni iz Vrsara. Veliki ljubavnik je, prema priči, i tamo obilazio dame. Oni su ga prisvojili', smije se Piutti.

Zato su Baljani za svoj zaštitni znak izabrali leptira. U okolici gradića živi ih čak 390 vrsta. U preobrazbi gusjenice u leptira vide simbol svog puta od 'sela u kojem nitko ne bi živio' do male Švedske u Hrvatskoj.